Moj internet dnevnik
Plima
crljivica2
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
Ljubav je tu i tamo i svugdje
***

A. G. Matoš

SAMOTNA LJUBAV

 

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,

Na baršunu crnom leži teška noć;

Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi –

Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

 

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si.

Udaljenost ima smrti tužnu moć,

Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi –

Poginut ću noćas i za dragom poć.

 

- Ljubav nije sreća – znaš li kad mi reče? –

- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,

- Ljubav boli, boli, kao život boli,

- Teško, teško onom koji jako voli.

 

Nisi pravo rekla. Ljubav bol  je, plamen,

Ali muči samo kad sam sam – ko kamen.
Čelani zbrdazdola
Upišite tekst...
Cista Velika zbrda






Šibenik
***

Arsen Dedić

POSLJEDNJI TANGO U ĐEVRSKAMA-

BONUS

 

sastanak mladih esperantista u gudučoj
tradicionalna regata sonković–raslina
izbor najmlađeg starca
krapanjski planinari osvajaju kamenar
najmanja glava velike glave
eminentna jazz pjevačica iz oklaja
tour d’trtar
pobjeda tlm–a nad tbf–om
kantautor iz bute
kao i urbani reper sa škopinca
hamlet iz pakovog sela
miss tromilja
mister plišac
tribunjski blues osvaja
otvaraju se brojna turistička naselja
cro–a–porter u šepurini
nihilist sa visovca
natječu se težaci iz donjeg polja
na olimpijadi u disciplini
skok s motikom
najljepše dijete iz ulice paške zjačića
prve noge promine
šibenska nevista rodom iz berlina
i šibenski zet iz okolice osla
najsamosvojniji magarac iz težačke
švedska ženska klapa
na gostovanju u bribirskim mostinama
najpristupačnija litvanka na ljetovanju
u boraji
gošća iz mađarske–zemlje tisuću jezera
gošća iz slovačke–zemlje tisuću otoka
sve do šansonjera pokraj poduzeća »čistoća«
pleše se pleše, gospodo
na kraju kišnog lita
a onda
susvita

Crkva sv. Jakova


~~~
Nema zapisa.
IP posjetitelja
rss
Nema zapisa.

Kako je poznato, plima stiže svako jutro,

ali nikada to nije isto more

i uvijek donosi nešto novo.

Nekad se prikrada bez glasa, miluje, ugađa.

Nekad stiže dramatično, hučeći, zapjenjena, uznemirujuća.

To je moje more.

Dobrodošli u moje more!

Blog - rujan 2009
ponedjeljak, rujan 28, 2009
                     
      Slijedi jedna pauzica u blogetanju. Berba je u điru. Običaj je pomagati susidima i ide se od vinograda do vinograda, ako neko zove.Ako ne zove, neću se mećat u prve redove.Triba pripremit podrum, oprat suđa. Danas je prevladala plastika i rosfraj. Nekada je bio drveni badanj i bačve. Bilo je puno posla oko zatapanja. Nije bilo vodovoda, a cisterna skupa. Badanj bi se izvrnija na bok, pokrija dekama i svako malo zaliva vodon. Onda bi se okrenija naopako i voda se sičima nalivala odozgor. Veliki drveni badanj je bija puno težak i teško se s njime rukovalo. Danas su u njemu kumpiri. Glavno da se u vino stavi sve šta triba i ne pretjera ni u čemu. To već spada u podrumarske tajne.Svatko ima svoju kolekciju podrumarskih tajni koju ne pokazuje svakome. Eto ga. Iden ulit kavu, zamrčit sa malo mlika, i radit štogod.



crljivica @ 15:39 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
subota, rujan 26, 2009
                Ova ekipa je prošle subote imala takmičenje u Pločama, u kategoriji 15 i 16 godina. Među njima je i naša šampionka koja se ovaj put samo pratnja, vozačica, podrška mladim snagama, ukratko Katica za sve. Ona je Čelan. Ana-Marija Čelan. Simpatična i vridna cura koja čvrsto stoji na zemlji, ima ciljeve i ambicije i sigurno ih ostvaruje. Rado svrati svaki put kad je na putu negdje u blizini. Ovo je zavičaj njenog oca, a i ona osjeća neku tajnu vezu s ovim krajem. Stjepan Čelan je predsjednik Hrvatskog karate saveza.



crljivica @ 20:56 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 24, 2009

                   Živopisna družina iz udruge Antikvari i kolekcionari iz Zagreba, na šibenski srednjevjekovni sajam je donijela jednu zanimljivu biljku, Jerihonsku ružu. Jerihonska ruža raste u pustinjskim dijelovima Svete zemlje, naročito u okolici grada Jerihona po kome je i dobila ime. Ova jedinstvena biljka ima sposobnost preživljavanja dugih vremenskih perioda bez vode, tokom kojih se potpuno sasuši i postane krhka. U takvom stanju može izdržati i tridesetak godina. Kad opet dođe u dodir s vodom počinje se polako otvarati, poprima sve intenzivniju zelenu boju i širi specifičan svježi miris.
 
                       Jerihonska ruža se u Bibliji spominje i pod imenom kovitlac, jer u suhom stanju ima oblik male loptice koju vjetar kovitla pustinjom. Prema legendi, Djevica Marija je, bježeći iz Jeruzalema, blagoslovila ovu biljku podarivši joj vječni život. Na povratku sa pohoda u Svetu zemlju, križari su Jerihonsku ružu donijeli u Europu, gdje je postala dragocjena botanička relikvija. U Europi je nastao običaj ovu ružu stavljati dva puta godišnje u vodu: za Božične i za Uskršnje blagdane. Nakon blagdana Jerihonska ruža se vadi iz vode i spremi u vitrinu gdje provodi ostatak godine u sasušenom stanju.
 
                         Zahvaljujući svojoj neuništivosti, Jerihonska ruža se u zapadnoj Europi nasljeđuje s koljena na koljeno. Jerihonskoj ruži se pripisuju različita korisna svojstva. Babice su je stoljećima koristile za olakšavanje poroda. Stavljala se u vodu početkom trudova, a porod se očekivao u trenutku kad se ruža potpuno otvori. Ruža bi se poklanjala novorođenom djetetu. Ona donosi blagoslov i mir u obitelj i podsjeća nas na uskrsnuće Kristovo.


(Tekst je prenesen iz izvorne brošure o Jerihonskoj ruži i neznatno je izmjenjen. Smisao je ostao isti.)

crljivica @ 20:19 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 21, 2009

                         Sajam se održa uglavnom na Medulićevon trgu i na rivi ispod katedrale, točnije isprid biskupove palače. Bilo je zaista svega: od starovičkih drvenih dičjih igračaka, do stvari koje nastaju na tkalačkom stanu, narodnih nošnji, srednjevjekovnih i nešto kasnijih, instrumenata, hrvatskog tradicijskog nakita, antikviteteta, neobičnih biljaka, ekološki proizvedenih medova i raznih napitaka, domačih slastica, kovačije, grnčarije, stolarije, streličarstva, mogućnosti da se postane vitez… Svega, svega, svega… I za sve generacije. Gradska straža bi svako malo obašla sajam da provjeri je li sve regularno. Toliko san ja zatekla zadnjeg dana Srednjevjekovnog sajma. Iako je treći dan sajma, srednjevjekovni zanatlije i zabavljači su bili vrlo živahni. Već su pomalo raspremali svoje banke. Još kratko vrime su tu, a onda će se teleportirati u 21. vik. Bilo je uspješno jer san neke vidila istog dana popodne na odmorištu kod skradinskog mosta.




crljivica @ 17:56 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 20, 2009

                      Kad san već mislila da je gotovo sa Šibenikom, fažol se posložija takoda me čekalo još jedno putovanje tamo. Nisan se puno opirala. Srednjevjekovni sajam starih zanata, friška riba na gradele i dobro društvo, đir do skradinskog mosta su bili  dovoljno sočna ješka. Dobro, nisan stigla na boat show, a to ionako nije za moj žep, iako je tamo sve u skladu s mojin željama. Dan san itekako iskoristila u šetnji po rivi i obilasku štandova, susreta sa starim prijateljima, a i zdravo je odati. Slija ima ko u priči, a i priča puna vriča. Tribat će nešto vrimena da se slije stave u red.



crljivica @ 21:16 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, rujan 19, 2009

              Na izmaku lita još malo Šibenika. Još malo podsjećanja na prošle događaje, poznata lica, prošle i buduće zabave, suveniri, suveniri. Rijeka ljudi se vremenom pretvorila u rijetke turiste. Neman namjeru pokazati opća mista značajna za grad koja su na svakoj kartolini ili u turističkoj brošuri, ili na internetu. Svatko pohrani neke sasvim osobne razglednice s motivom uskih buta i skrivenih prolaza, likova u prolazu i još mnoštva detalja koji nam izmame osmjeh ako ih dohvatimo u sjećanju. To može biti brod s poznatim imenom, prodavačica verdure koja se ununila u maštanje o beskonačnom redu i klokotu nestrpljivih glasova oko njezinog banka. Podne je davno prošlo. Može čuti samo tapkanje sunčevih zraka po izlizanim pločama. A razglednica s parolom nekog društveno osvještenog gladuša? Sljedeća u nizu bi mogla biti odrna na novom Starom pazaru i, svakako, šibenska kapa. Tako je bilo onda, a danas je već druga pisma. Čeka me priprema za berbu, a čeka me negdi i moja vriča cukra. Da se nađe.



crljivica @ 01:56 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, rujan 15, 2009



            Ovo je nekad bija ugledni restoran na brdu Šubićevcu iznad Šibenika. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća se tu moglo dobro i kvalitetno poist, održavale su se plesne večeri i svirala je živa muzika. Okoliš ovoga mista je bila omiljena škuribanda. Nakon združenog djelovanja vrimena i ljudi ostala je samo oglodina. Pogled priko ramena otkriva modru bajku. Vizura se proteže od Vitićevih nebodera, crvenog i plavog, prvih u gradu, do čarobnog šibenskog kanala, Srime i, dalje, do Vodica. U centru grada dominira zelena staklena zgrada, također arhitekta Vitića, u kojoj je bija Dom JNA. Već devastiran, nakon rata je Dom umalo pa kao kolateralna žrtva. Neko je ipak pripozna građevinu vridnu pažnje. Ono šta je od njega ostalo nakon odlaska vojske, temeljito je obnovljeno i u tom prostoru je sada vrhunski opremljena Gradska knjižnica. Sam život nije ni bolji ni gori nego u drugim mistima.






crljivica @ 23:51 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 13, 2009

            Obično se kaže da se ljudi otuđuju u neboderima i zgradurinama. Pozdravljaju se bez pogleda, bježe u stan i svoj mikrosvijet skrivaju iza vrata i brava. Naravno da to ne važi za dugogodišnje stanare. Oni se rado pozivaju na kavu i druženje. I poneka svađa podrazumijeva bliski kontakt koji ide u dubinu međusobne komunikacije. U žaru sukoba obje strane često iznose dotad nepoznate činjenice jedna o drugoj pa tako i oni neutralni promatrači i slušači dobiju neka nova saznanja.i nadograđuju sliku o karakteru susida. U konačnici sve se zna o svakome. No, što mogu otkriti oni koji prvi put ulaze u zgradu?! Što mogu otkriti o stanarima, njihovim sklonostima, vještinama, karakterima? Je li ih uopće briga za to?



crljivica @ 18:40 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, rujan 11, 2009



               Stakla na ponistri nisu slučajno šporka. Vridna čistačica nije našla zajednički jezik sa stanarima, pokupila je svoje krpice, četke i sičiće i otkazala usluge. Od onih objektivnih san čula da je imala pravo. Zbog gomila opušaka isprid portuna svako jutro. Skale su postale zemljave, masne i klizave. Kultura življenja je počela posrćat, a može past svakog trena.

crljivica @ 20:47 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
utorak, rujan 8, 2009

          Ove godine je moje litovanje počelo kad je drugima već završilo. Zato će po ovon blogu još malo štrapati more. Vačan retaje lita. Ka da se može zaminit ovo sad i ono što je prošlo. More je još po miri, ali izvan vode svaka dlaka se drži svoje politike. Cvrčci polako napuštaju steiđ jer je i publike sve manje. Još će koji odradit gažu prikovremeno. Dodatni rad ga svejedno neće spasit od fatalnog kraja.  Možda san već štufa od zalipljenih čikova na mokrim tabanima, kukumara na salatu, uspaljenog asfalta. Slike će me podsjećati na smišnu talijanku Violetu koja je brojila tek prve korake, na sivu mačku koja je našla svoga para u boji. Svi smo znali kad bi izvirila. Na bor koji se zaljubija u more. Na maloga poljaka koji se vratija kući bos jer su njegove postole odlučile ostati. Kažu da su tamo već dva miseca. Otresla san slane kapi sa trepavica i nokata. Triban i ja ići ča. Blagdan Male  Gospe nas podsjeća na to da napuštamo vrelinu lita i ulazimo u svježinu jeseni koračajući prema naprid.



crljivica @ 17:35 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 6, 2009



        Bit ću neskromna u svome stavu da bi duša pjesnika i poetesa zatitrala na ovu sliju i složila neponovljivu pismu, a svako bi se naša u nekom stihu. Ja san jedino mogla zaplivat u ovon moru. Huge and kiss!
crljivica @ 00:50 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
counter
Jedna najava
Knjaz u Cisti Velikoj

Sat
crljivica
Cista Velika
službene stranice

Sport u Cisti Velikoj


Brojač posjeta
48543
Vrtni impresionizam
























***

Arsen Dedić

BALADA O PROLAZNOSTI

Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu,
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

 

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom

govoreć’ doviđenja.

Index.hr
Nema zapisa.