Moj internet dnevnik
Plima
crljivica2
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
Ljubav je tu i tamo i svugdje
***

A. G. Matoš

SAMOTNA LJUBAV

 

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,

Na baršunu crnom leži teška noć;

Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi –

Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

 

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si.

Udaljenost ima smrti tužnu moć,

Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi –

Poginut ću noćas i za dragom poć.

 

- Ljubav nije sreća – znaš li kad mi reče? –

- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,

- Ljubav boli, boli, kao život boli,

- Teško, teško onom koji jako voli.

 

Nisi pravo rekla. Ljubav bol  je, plamen,

Ali muči samo kad sam sam – ko kamen.
Čelani zbrdazdola
Upišite tekst...
Cista Velika zbrda






Šibenik
***

Arsen Dedić

POSLJEDNJI TANGO U ĐEVRSKAMA-

BONUS

 

sastanak mladih esperantista u gudučoj
tradicionalna regata sonković–raslina
izbor najmlađeg starca
krapanjski planinari osvajaju kamenar
najmanja glava velike glave
eminentna jazz pjevačica iz oklaja
tour d’trtar
pobjeda tlm–a nad tbf–om
kantautor iz bute
kao i urbani reper sa škopinca
hamlet iz pakovog sela
miss tromilja
mister plišac
tribunjski blues osvaja
otvaraju se brojna turistička naselja
cro–a–porter u šepurini
nihilist sa visovca
natječu se težaci iz donjeg polja
na olimpijadi u disciplini
skok s motikom
najljepše dijete iz ulice paške zjačića
prve noge promine
šibenska nevista rodom iz berlina
i šibenski zet iz okolice osla
najsamosvojniji magarac iz težačke
švedska ženska klapa
na gostovanju u bribirskim mostinama
najpristupačnija litvanka na ljetovanju
u boraji
gošća iz mađarske–zemlje tisuću jezera
gošća iz slovačke–zemlje tisuću otoka
sve do šansonjera pokraj poduzeća »čistoća«
pleše se pleše, gospodo
na kraju kišnog lita
a onda
susvita

Crkva sv. Jakova


~~~
Nema zapisa.
IP posjetitelja
rss
Nema zapisa.

Kako je poznato, plima stiže svako jutro,

ali nikada to nije isto more

i uvijek donosi nešto novo.

Nekad se prikrada bez glasa, miluje, ugađa.

Nekad stiže dramatično, hučeći, zapjenjena, uznemirujuća.

To je moje more.

Dobrodošli u moje more!

Blog - lipanj 2010
ponedjeljak, lipanj 28, 2010

           
Litnji mix. Adaptacija, betonizacija, apartmanizacija, sunce, more i kupancija. Štekati sa ili bez smješka. Nebo kišno ako nije vedro. A mi uvik nešto grintamo. Turisti više ne stižu s prvin lastama. Šta kasnije dođu, to smo ih više željni. Već je vrime za muving. Onoliko ljudi vridiš koliko jezika govoriš. Kaj ne?! Fakat! Ba’!


Iz  Šibenskog lista.
crljivica @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 27, 2010

               
  Postovi koji slijede su po aktualnosti morali već biti arhivirani, ali život ima svoj ritam. Neke stvari dođu na red prije, a neke posli. Tako je valjda zapisano u zvizdama. Evo nekoliko slija užežin sv. Ivana. Dimilo se dimilo u ciloj Cisti. To je i prilika da se potroši višak lozine, da se riješe stare škure, trava iz vrtla i sve ono što je ekološki otpad. Običaj je da svaka kuća pali svoj svitnjak, ili već kako se dogovore. Čelani imaju desetak Ivana koji žive tu ili na nekon drugon mistu. Taj dan je i oburilo pa je bilo čisto ugodno ogrijat kosti na svitnjaku.


 
crljivica @ 16:37 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, lipanj 19, 2010
 
 
 
  

             Ovi jedan je odma bija zainteresiran za editorijal i trudija se namistit u šta bolju pozu.

 
crljivica @ 10:39 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 17, 2010
                       
    Hoćemo li konačno početi cijeniti to što imamo?! I mali koraci vode naprid, a jednostavni pothvati daju rezultata. Turisti se sve češće zaustavljaju i slikavaju. Svakako je održavanje Crljivice i okoliša na području općine Cista Provo dobrodošla šansa za nezaposlene. Pozdrav ekipi iz Prova. Postoje neki inagovještaji da bi ode moga zabost svoju zastavicu i .





crljivica @ 22:27 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, lipanj 12, 2010

           
Tko nešto hoće, naći će način. Tko ne želi, naći će opravdanje. Tko ima viziju, a i život mu je ponudio mogućnosti, grišan je ako odbaci i jedno i drugo.



crljivica @ 13:03 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, lipanj 5, 2010

 
       Malo proprpaš, opipaš, obrstiš zadnja dva, tri lista. Pa tako svaku po redu. Pomisliš baš me krenilo. Računaš da se u glavi potrefija dobar softver. Prepustiš se nekim drugim mislima. Bože moj, nije čovik stroj. Ideš dalje s uključenin autopiloton. Dvi mladice ostaviš na panju, gledaš šta’š poštedit za dogodine da to bude, onako, estetski. Kupiš ih u parove, uspraviš, ukrasiš trakicon ili fjokon. Poligaš granu po žici za “potopit” i misliš se kako triba pazit da i ove godine freza opet ne zabevelja i zakači ono šta ne bi tribala. Onda dodaš malo emocija tipa ja se mučin, a... oni...  Onda te misal udre u možđane ma za koga se ja mučin đavlu i potopnice... A znan da su već sve radnje postale čisti automatizam. I onda se ukaže neka rupa, grana više u ruci a ne tamo di bi morala biti. Jedamput pa drugi put i beštima već krči put  priko usana. Ferma! FERMA!!! Ma di ćeš tako?! Pa nemo’š stinama Boga gađat! Prije će bit da je gotovo za danas i triba ić ča. Uspraviš se pa kreneš dva koraka naprid. Onda se vratiš tri nazad za ukrast još koji tren... Samo još ovu... Sunce je još visoko i moglo bi se još posla napravit. Ali glava vodi  svoju politiku. Pogled biži prema zapadu. A šta se danas otega dan!!!



 
crljivica @ 21:22 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
counter
Jedna najava
Knjaz u Cisti Velikoj

Sat
crljivica
Cista Velika
službene stranice

Sport u Cisti Velikoj


Brojač posjeta
48543
Vrtni impresionizam
























***

Arsen Dedić

BALADA O PROLAZNOSTI

Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu,
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

 

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom

govoreć’ doviđenja.

Index.hr
Nema zapisa.