Moj internet dnevnik
Plima
crljivica2
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
Ljubav je tu i tamo i svugdje
***

A. G. Matoš

SAMOTNA LJUBAV

 

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,

Na baršunu crnom leži teška noć;

Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi –

Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

 

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si.

Udaljenost ima smrti tužnu moć,

Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi –

Poginut ću noćas i za dragom poć.

 

- Ljubav nije sreća – znaš li kad mi reče? –

- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,

- Ljubav boli, boli, kao život boli,

- Teško, teško onom koji jako voli.

 

Nisi pravo rekla. Ljubav bol  je, plamen,

Ali muči samo kad sam sam – ko kamen.
Čelani zbrdazdola
Upišite tekst...
Cista Velika zbrda






Šibenik
***

Arsen Dedić

POSLJEDNJI TANGO U ĐEVRSKAMA-

BONUS

 

sastanak mladih esperantista u gudučoj
tradicionalna regata sonković–raslina
izbor najmlađeg starca
krapanjski planinari osvajaju kamenar
najmanja glava velike glave
eminentna jazz pjevačica iz oklaja
tour d’trtar
pobjeda tlm–a nad tbf–om
kantautor iz bute
kao i urbani reper sa škopinca
hamlet iz pakovog sela
miss tromilja
mister plišac
tribunjski blues osvaja
otvaraju se brojna turistička naselja
cro–a–porter u šepurini
nihilist sa visovca
natječu se težaci iz donjeg polja
na olimpijadi u disciplini
skok s motikom
najljepše dijete iz ulice paške zjačića
prve noge promine
šibenska nevista rodom iz berlina
i šibenski zet iz okolice osla
najsamosvojniji magarac iz težačke
švedska ženska klapa
na gostovanju u bribirskim mostinama
najpristupačnija litvanka na ljetovanju
u boraji
gošća iz mađarske–zemlje tisuću jezera
gošća iz slovačke–zemlje tisuću otoka
sve do šansonjera pokraj poduzeća »čistoća«
pleše se pleše, gospodo
na kraju kišnog lita
a onda
susvita

Crkva sv. Jakova


~~~
Nema zapisa.
IP posjetitelja
rss
Nema zapisa.

Kako je poznato, plima stiže svako jutro,

ali nikada to nije isto more

i uvijek donosi nešto novo.

Nekad se prikrada bez glasa, miluje, ugađa.

Nekad stiže dramatično, hučeći, zapjenjena, uznemirujuća.

To je moje more.

Dobrodošli u moje more!

Blog - svibanj 2010
ponedjeljak, svibanj 31, 2010


               
        Milan i Ivan. Čača i sin. Bez ritam sekcije, glazbene podloge i psihodeličnog lajt šoua oni se dobro zabavljaju. Oni imaju svoj default ritam i dobro in iđe. Imaju sve šta in triba od materijala i alata, a ni kreativnosti in ne manjka. Bez cimenta ne ide, ali fuge su uvučene tako da kamen dođe do izražaja, da dominira. Svakodnevni posal može biti i korist i zabava. A i lipo je vidit kad je uredno. Znaju li oni da je njihov zidić jedan, jedinstven i neponovljiv?!


crljivica @ 13:36 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 27, 2010

                  
Školski dani se sitno još broje. I pored napetosti i dodatnih napora da se finišira za što bolji reztultat, nađe se vrimena za neke druge aktivnosti i zadovoljstva. Fala Bogu, daleko o fejsa. Premda moji i nisu baš kontaminirani. A ja san imuna.



crljivica @ 19:53 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 24, 2010
 
           
Prošli tjedan san dobila priliku napravit sistematski pregled koji plaća ministarstvo. Aj mislin se oću neću. Nešto mi se nije ni išlo. Nešto san već napravila u redovitoj godišnjoj proceduri. Taj dan se i vrime kvarilo. Nije se moglo ništa radit na zemlji, i ja ipak oden. To se pokazalo kao mudar potez. Izašla san sa kojon sidon više na glavi i popison uputa za dodatne pretrage. A malo mi je i tlak poskočija. Kako to u mene nikad ne prilazi stodvadeset, tek san sada bila u normali. Boli li vas? Pita doktor. Ma neeeeeee... Kažen ja. Ali sad će me najvjerovatnije počet bolit kad ste mi rekli šta mi je. Uglavnom nije nešto radi čega se triba utrkivati s vrimenom, ali nije ni za status quo. Pita me susida kako san prošla. Ha, kako san se prošla?!!! Ko bosa po drači. Čekat ću da završi škola i onda krenit u akciju. Bit će telefoniranja, friziranja termina, vozanja, snimanja, preskakanja marendi i gladovanja do ručka. Za početak najprije iden na frizuru.
            Popodne izađen vanka sa aparaton, a ono zađe sunce. Naiđe rodijak ( rođo!, rodice!, tako se mi oslovljavamo) koji penzionerske dane provodi sa familijon u Splitu. Kaže da blago meni i da bi on svaki dan dolazija obilazit stari vinograd, kad bi moga. Nema toga mora koje mu može zaminit Stranu u zelenilu. Uto opizdi kiša iz vedra neba. Poslin je, naravno, izašlo sunce, ali ja san nekako ostala u staron filmu. Razdragano čekan hepi end.


 
crljivica @ 00:03 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, svibanj 15, 2010
 



Kako naslov kaže, nemo'š nigdi. Eto malo vrimena za komp i novi post.

Navigacija
 
Open
klikaj
livi
desni
sliku sejvaj
kopi pejstaj
viruse gonjaj
klik
dvoklik
troklik
ženoooo...
đava ti to odnija
šta ima za pojist?!
 

Zvuči poznato? Daaaa... Navigare necese est Joška Božanića. Teško će Vis iz mene.


Kao bonus još koja vrtna slija.

crljivica @ 23:17 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare

Još jedan uspjeh "male" iz Čelana.



Snimljeno na vinčanju njezinog brata Luke.

crljivica @ 22:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, svibanj 1, 2010

         U zadnje vrime nešto riđe izvlačin policu sa tipkovnicon, a uvatila san se drugih alata, kao uostalom i dosta nas. Pa malo loze i kumpiri, a malo voćke i vrtal. Naročito veselje mi pravu komiške perunike šta mi je poslala Branka prije par godina. Lani u ova doba san imala više vrimena za blogetanje šta se može lako provjeriti uvidon u arhivu. Međutin ove godine su se uvjeti malo prominili. Nakon šta san napravila servis pletače makine, ona je sada živahna ka divojka i odlučila san joj posvetitit više pažnje i slobodnog vrimena. Da bi se savladala vještina, triba vježbati. Triba želja, volja, nešto discipline, a i nešto razumijevanja za šta se čovik nada da će mu kapnit usljed svega nabrojenog. A triba i vrimena. Ni ne ide uvik sve glatko. E zato je tribalo malo isprimišat prioritete. Nadan se da ću napredovat od ovih malih komada do  onih većih i nosivih. A onda mi možda zatribaju i modeli.

           Koliko god nan se čini da smo iz prirode iskoristili ono najbolje za nas, u nekin prilikama skužimo da pripretavanje s prirodon može biti i gruba igra. Sa strane kuće i iznad garaže narasa je ogroman bršljan i dogodilo se da je mužu dok je ulazija u garažu pa zmijić skoro na glavu. Nasriću, pokazalo se da zmijić nije bija otrovnica, a ni nije preživija pad. Da je mene tako nešto strefilo padali bi rekordi, a brzina se mogla mirit u mahovima. Nismo bili sigurni je li se zmijić popeja gori ili se božemiprosti gori okotija. Odluka je pala  da se istog trena oslobodimo opake izrasline. Pokazalo se da to nije baš ni lako. Tek uz pomoć kosirače, vila i pajsera nakon neke dvi ure uspili smo odlipit njegove kanđe sa zidova. To me podsjetilo na moj omiljeni film Apocalypse now. Gledala ga pet puta. Sve me se dojmilo: muzika, priroda, glumci, atmosfera, priča. Knjigu, po kojoj je snimljen, san svojevremeno obradila kao seminarski rad. Ipak na mojoj top ljestvici filmova No 1 je Kosa. I da završin u filmskon stilu: Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem.

crljivica @ 17:26 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
counter
Jedna najava
Knjaz u Cisti Velikoj

Sat
crljivica
Cista Velika
službene stranice

Sport u Cisti Velikoj


Brojač posjeta
48543
Vrtni impresionizam
























***

Arsen Dedić

BALADA O PROLAZNOSTI

Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu,
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

 

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom

govoreć’ doviđenja.

Index.hr
Nema zapisa.