Moj internet dnevnik
Plima
crljivica2
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
Ljubav je tu i tamo i svugdje
***

A. G. Matoš

SAMOTNA LJUBAV

 

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,

Na baršunu crnom leži teška noć;

Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi –

Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

 

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si.

Udaljenost ima smrti tužnu moć,

Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi –

Poginut ću noćas i za dragom poć.

 

- Ljubav nije sreća – znaš li kad mi reče? –

- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,

- Ljubav boli, boli, kao život boli,

- Teško, teško onom koji jako voli.

 

Nisi pravo rekla. Ljubav bol  je, plamen,

Ali muči samo kad sam sam – ko kamen.
Čelani zbrdazdola
Upišite tekst...
Cista Velika zbrda






Šibenik
***

Arsen Dedić

POSLJEDNJI TANGO U ĐEVRSKAMA-

BONUS

 

sastanak mladih esperantista u gudučoj
tradicionalna regata sonković–raslina
izbor najmlađeg starca
krapanjski planinari osvajaju kamenar
najmanja glava velike glave
eminentna jazz pjevačica iz oklaja
tour d’trtar
pobjeda tlm–a nad tbf–om
kantautor iz bute
kao i urbani reper sa škopinca
hamlet iz pakovog sela
miss tromilja
mister plišac
tribunjski blues osvaja
otvaraju se brojna turistička naselja
cro–a–porter u šepurini
nihilist sa visovca
natječu se težaci iz donjeg polja
na olimpijadi u disciplini
skok s motikom
najljepše dijete iz ulice paške zjačića
prve noge promine
šibenska nevista rodom iz berlina
i šibenski zet iz okolice osla
najsamosvojniji magarac iz težačke
švedska ženska klapa
na gostovanju u bribirskim mostinama
najpristupačnija litvanka na ljetovanju
u boraji
gošća iz mađarske–zemlje tisuću jezera
gošća iz slovačke–zemlje tisuću otoka
sve do šansonjera pokraj poduzeća »čistoća«
pleše se pleše, gospodo
na kraju kišnog lita
a onda
susvita

Crkva sv. Jakova


~~~
Nema zapisa.
IP posjetitelja
rss
Nema zapisa.

Kako je poznato, plima stiže svako jutro,

ali nikada to nije isto more

i uvijek donosi nešto novo.

Nekad se prikrada bez glasa, miluje, ugađa.

Nekad stiže dramatično, hučeći, zapjenjena, uznemirujuća.

To je moje more.

Dobrodošli u moje more!

Blog - svibanj 2009
nedjelja, svibanj 31, 2009



           Ovo je moja zeleno modra brazda. A nigdje modrog mora. Ali ja gledam zeleno, a sanjam modro. Kad obavin sve oko loza i povadin kumpire, dolazi mojih misec dana mora, Maratuše, klapa na Maloj loži. Tada punim baterije za nastavak mog životnog ciklusa. S obzirom na godine, gustoću kostiju, zamor materijala, raspoloživom vremenu i meteorološkim uvjetima ja san sav posal oko loza digla na gospodsku razinu. Sve radim sjedeći. Ne baš iz fotelje, nego sa bančića. Čučnjevi su postali nemoguća misija. Ove sezone san uvela jednu novotariju: makinicu za vezivanje loza. Izmislija neki Japanac. Ma pravi čovik. Jooo…lipe stvari. Držim da je izmišljena baš za mene, iako su je mnogi počeli koristiti puno prije mene. Tako će mi ostati vremena za ugurati još neke planove u litnji termin. Nepoznati izumitelju i moj japanski spasitelju, za tebe iman pravi suši. Mo’š od praseta, mo’š od janjeta. Sušija se lipo od Božića.
crljivica @ 01:00 |Komentiraj | Komentari: 49 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 25, 2009

            Mirko Vrlić je rođen u siromašnom kraju Dobranje u mnogobrojnoj obitelji. 60tih godina prošlog stoljeća, kao dečkić, u Imotskome traži putovnicu, da bi išao trbuhom za kruhom po Europi, pridonio svojim radom i popravio životne uvjete svoje obitelji. Ne nailazi na razumijevanje tadašnjih vlasti, tj. nisu mu htjeli izdati putovnicu i tako cijelu obitelj gurnuli u još dublji jad i bijedu. U to doba su bili jako popularni stihovi u formi gange:
Austrijo zemljo omladine
i ja ću te gazit dogodine

Mirko ipak odlazi iz Jugoslavije u daleku Kanadu i radi razne poslove po građevinskim firmama. Tamo susreće i životnu suputnicu, rodom od Ljubuškog. Imaju kćerku i sina. Nakon domovinskog rata češće dolazi u svoje Vrliće u Dobranje. Tu pronalazi kutak svoje djedovine koji obnavlja sa srcem punim ljubavi. Iako ima vikendicu u Marini, kaže da se tu najljepše osjeća. U Vrlićima se sjeća djetinjstva. Adaptira staru kamenu kućicu uz pomoć prijatelja. Grubi radovi su gotovi. Nada se da će do slijedeće godine kuća biti prilagođena za useljenje i onda će je pomalo dovršavati.



crljivica @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 24, 2009

           Imotski u nagovještaju ljetnih žega. Vrijeme je odmora nakon ručka. Popodnevna smjena je još u školi. Uglavnom. Kamen razgovara s kamenom. Tin sam sa sobom.
To nisam ja
 ***
Jer ja živim i kad pjesma umre.
Ja živim i kad patnja mine.
Ima u meni nemira dragog, a ima i moje širine.
Ja puštam i drugog da govori za me.
A i sam govorim druge same.
crljivica @ 14:12 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 21, 2009


       Uskoro stiže ljeto. U to doba, svi oni koji imaju priliku zamijeniti unutarnji prostor za vanjsko prostransvo, migolje iz kuća i žive dio života u vrtu, dvoru, dvorištu, na teraci, solaru. Ovdje je već sve spremno za seobu i cjelodnevni boravak na ariji. Još da se  dotjeraju neke finece tipa ladovina, struja, obrana od insekata itd., i ljetni život može otpočeti.


          Društva ima svake vrste. Oni su onakvi kakvi jesu. Ne glumataju i ne kite se tuđim perjem. S njima se lako dogovoriti o prednosti prolaza. Zapravo, sve je jasno na prvi pogled.


crljivica @ 22:26 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 19, 2009
       Moran ih malo reklamirati i pohvaliti na svon blogu jer  to zaslužuju svojon profesionalnošću i željon da ugode kupcu. To svakako nije puko podilaženje da se tek zadovolji forma i ubije koja kuna. Po preporuci prijateljice razmislila sam o opciji da naručim cviće putem interneta. Malo sam proučila njihov katalog, izabrala biljke prema uvjetima mog vrta i poslala narudžbu e-mailom. Odgovor mi je stigao za dva sata od osobe koja se potpisala kao Angelina. U poruci je pisalo da ipak još jednom proučim katalog jer pola od tih biljaka možda ipak neće prezimiti u mom vrtu. Izmjenile smo još nekoliko mailova, ugl. s mojim željama i njezinim savjetima. Ponudila se da će potražiti za mene i one biljke koje su rasprodane i nisu u katalogu. Cijelu narudžbu sam potvrdila u telefonskom razgovoru. Sadnice su stigle za četiri dana, u pravoj vrtnoj zemlji, a ne u onoj ritkoj i paučinastoj iz koje zadnja suza vode iscuri za čas. Dobila sam dvije sadnice gratis i jednu novu  koja još nije u katalogu, a u slučaju da se koja ne primi. Kako nisan mogla odma usaditi sve biljke, zatrapila san ih u jednu teču i nasula zemlju. Tamo su tako dobro krenile da ne znan sad kako ću ih raspetljati i prisaditi. Iako su sadnice nešto skuplje nego na pazaru ili nekim bližim rasadnicima, miritaju svaku kunu. 
crljivica @ 00:30 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
subota, svibanj 16, 2009

Obala Rogač. Luka za rasute terete.

crljivica @ 11:10 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 14, 2009


            Jutros je većina školaraca otišla na izlet u Dubrovnik, tako da smo imali nešto manje nastave. Slobodno vrijeme sam iskoristila za obilazak tjednog pazara U Cisti Provo. Cista Provo je udaljena 3 kilometra od Ciste Velike u smjeru Imotskog. Mjesto se nalazi na raskrižju puteva Dubci-Aržano i Trilj-Imotski. U Cisti Provo je administrativno središte općine. Općina obuhvaća 6 naselja: Cista Provo, Cista Velika, Svib, Biorine, Dobranje i Aržano. Četvrtkom svi putevi vode u Cistu Provo jer je tamo tjedni pazar. Ovo godišnje doba nudi bogatstvo plodova i nasada, a također i potiče potrebu i potražnju za mnogim stvarima koje se koriste svakodnevno, pa je na pazaru prilično živahno. Nema toga čega nema: verdure, voća, robe, alatki i kućnih potrepština. Meni je najzanimljivije kod štanda gdje se prodaje upravo ovo zadnje. Očito je da se još uvijek izrađuju neke stvari koje polako već odlaze u prošlost, a od zaborava ih spašavaju ovakve prigode. I eto prigode da se ljudi prisjete kako se nekad, i od čega se živjelo. Ponuda ovih starovičkih predmeta znači da još postoje ljudi koji se bave starim i gotovo zaboravljenim zanatima. Koliko god tehnika napreduje ipak nije uvijek čar u savršenstvu. Upravo zato svaki predmet ima neki osobni pečat. Osim kupovine, ljudi se ovog dana redovito druže, razmjenjuju iskustva i savjete, obnavljaju poznanstva ili stječu nova.

crljivica @ 15:27 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 12, 2009


           U ovom postu su isključivo moji dojmovi za prve posjete Blidinju ikad. Neću navoditi geografske podatke nadugo i naširoko. Lijevo je Vran planina, desno je planina Čvrsnica, a u sredini je Blidinjsko jezero. Daleko naprijed su ugostiteljski objekti i skijaška postrojenja. Na nekim mjestima se vidi da je moćna Rojsova mašinerija prolazila kroz brda kao kroz margarin. Ja nisam odmakla dalje od jezera. Prvi dojam je bio da dolina izgleda kao pokošena njiva, što je bila neka moja retardirana percepcija nakon prašnjave ceste s gomilama drobljenog kamena uz put. Kad sam već tu, upirala sam se pronaći neku iskru kojom će me ovo mjesto dotaknuti. Jezero ne izgleda veliko. Planina izgleda kao da je na dlanu. Iskustvo me uči da prvi dojam može biti varka. Tek kad sam počela uspoređivati kućice u podnožju Čvrsnice, spoznala sam visinu planine i moć prirode. I koliko je dolina prostrana. Još da je imati takvu kućicu ovdje. Pusti snovi.

             Ovdje  nema dramatičnih digađanja u smislu da će iskakati prizori koji trenutno privuku pažnju Nema ničega što će navaliti na osjete i potaknuti neki unutarnji nemir. Prava meditativna atmosfera. Baš mi je palo na pamet kako je ovdje za nevremena s grmljavinom i munjama. Ono što čini ovo mjesto posebnim jesu boje razlivenog akvarela i  zvukovi. Naime, čuje se toliko različitih cvrkuta ptica koliko uho može razabrati. I ništa drugo. Ni radio, ni mobitel, ni autosirene, ni dovikivanje. Samo ptice.  Baš su ti  zvukovi bili ona spona između mene i ovog mjesta. Ostaje mi još da sve ovo zamislim u bijelom. 




crljivica @ 15:37 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 10, 2009


crljivica @ 11:22 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, svibanj 8, 2009
S ljubavlju i ponosom sjetili smo se tebe i tvoje praktičnosti. Godine su prošle otkad smo te napustili. U naša srca i naš dom na tvoje mjesto uselio se Mercedes, a vrijeme je izbrisalo tvoje ime s naših usana. Ufamo se da si nam davno oprostio sve vriče cimenta, kreča, blokete i matune kojima smo te teretili. Veselili smo se što si nas vozija tamo di ni jači nisu uspijevali stići. Tvoja toplina grijala nas je zimi, a bome, i ljeti kad nismo znali ugasit grijanje. Nisu te zaboravili ni mladi koji dan danas obilaze tvoje poćivalište, kriju se pod tvoje skute i vuku prve dimove, u nadi da ih tu neće nitko zaskočiti. Družiti se s tobom bio je užitak. Zahvalna obitelj, prijatelji i susjedi.


crljivica @ 20:18 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 6, 2009


              Prošlog tjedna su se obnovile aktivnosti na zaštiti i restauraciji Crkvina. Taj arheološki lokalitet se datira u IV. stoljeće. Radi se o složenom arhitektonskom sklopu od šest crkvenih objekata s pratećim prostorijama. Smještaj lokaliteta u srcu dalmatinske Zagore otvara nove spoznaje, kao i još mnoga pitanja o važnosti ovog prostora i povezanosti s velikim antičkim središtima. Nalazište je ocijenjeno kao nulta kategorija. Zadnja kampanja je bila 2007. godine i tu je slika kao podsjetnik na organiziranje snimanje “iz aviona”. S guštom odvedem goste ovamo jer se zaista ima šta vidit.

crljivica @ 14:12 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 5, 2009

                Ova fotografija je trebala biti u donjem postu, ali mi je još nedokučivo kako je ubaciti naknadno. Zato, evo je u novome.


crljivica @ 16:20 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 3, 2009
              Evo kako smo feštali na dan krizme moje čere i sina. Bilo nas je puno pa smo se morali podiliti na dvi strane. Na teraci krizmanici i njihovo društvo, a ostali u kužinu. Ića i pića je bilo ka na piru. Francuska salata, juha, lešo, pečeno, njoke, pono kolača. Vina dvi vrste: crno i bilo. I sve vrlo ukusno. Zato nisan imala kad ni slikavat prije nego se pojilo. Bila je gitara, pala je pisma. Atmosfera opuštena do otkačenosti. Bilo je veselo na sve strane. Dobra organizacija i dobra priprema je olakšala samu izvedbu. Zaboravila san učas na tramakavanje stolova i banaka, slaganje i ražentavanje pijata i pribora. Ono šta se nije pojilo, to smo podilili. Svak je nešto odnija kući i svi su bili zadovoljni. Naravno da ovakvim okupljanjima, s povodom, nije smisal u jelu i pilu, već da se okupi rodbina i prijatelji na jednon mistu, da se obnavlja i potvrdi međusobna povezanost. Da znamo ko će nan pomoći u nevolji i di ćemo naći luku utočišta ako upadnemo u neveru života. Nismo bogati šoljdima, ali imamo jedni druge. U ovoj prigodi su se posli dugo vrimena na iston mistu našli tri sestre i brat s obiteljima. Nismo daleko jedni od drugih, ali obaveze oduzimaju vrime. Ostaju nan samo ovakvi moment i trudimo se da ispadnu što bolji. Šta će dalje biti? A-ha! Jagode su u cvatu i čekamo sočne plodove. Liliput size, ali bar su “domače”. 


Ne mora uvik sve bit po špagu.


Triba se sad malo odmorit.


Karmen je bila lipotica dana.
crljivica @ 22:26 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
counter
Jedna najava
Knjaz u Cisti Velikoj

Sat
crljivica
Cista Velika
službene stranice

Sport u Cisti Velikoj


Brojač posjeta
48543
Vrtni impresionizam
























***

Arsen Dedić

BALADA O PROLAZNOSTI

Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu,
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

 

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom

govoreć’ doviđenja.

Index.hr
Nema zapisa.