Moj internet dnevnik
Plima
crljivica2
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
Ljubav je tu i tamo i svugdje
***

A. G. Matoš

SAMOTNA LJUBAV

 

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,

Na baršunu crnom leži teška noć;

Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi –

Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

 

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si.

Udaljenost ima smrti tužnu moć,

Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi –

Poginut ću noćas i za dragom poć.

 

- Ljubav nije sreća – znaš li kad mi reče? –

- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,

- Ljubav boli, boli, kao život boli,

- Teško, teško onom koji jako voli.

 

Nisi pravo rekla. Ljubav bol  je, plamen,

Ali muči samo kad sam sam – ko kamen.
Čelani zbrdazdola
Upišite tekst...
Cista Velika zbrda






Šibenik
***

Arsen Dedić

POSLJEDNJI TANGO U ĐEVRSKAMA-

BONUS

 

sastanak mladih esperantista u gudučoj
tradicionalna regata sonković–raslina
izbor najmlađeg starca
krapanjski planinari osvajaju kamenar
najmanja glava velike glave
eminentna jazz pjevačica iz oklaja
tour d’trtar
pobjeda tlm–a nad tbf–om
kantautor iz bute
kao i urbani reper sa škopinca
hamlet iz pakovog sela
miss tromilja
mister plišac
tribunjski blues osvaja
otvaraju se brojna turistička naselja
cro–a–porter u šepurini
nihilist sa visovca
natječu se težaci iz donjeg polja
na olimpijadi u disciplini
skok s motikom
najljepše dijete iz ulice paške zjačića
prve noge promine
šibenska nevista rodom iz berlina
i šibenski zet iz okolice osla
najsamosvojniji magarac iz težačke
švedska ženska klapa
na gostovanju u bribirskim mostinama
najpristupačnija litvanka na ljetovanju
u boraji
gošća iz mađarske–zemlje tisuću jezera
gošća iz slovačke–zemlje tisuću otoka
sve do šansonjera pokraj poduzeća »čistoća«
pleše se pleše, gospodo
na kraju kišnog lita
a onda
susvita

Crkva sv. Jakova


~~~
Nema zapisa.
IP posjetitelja
rss
Nema zapisa.

Kako je poznato, plima stiže svako jutro,

ali nikada to nije isto more

i uvijek donosi nešto novo.

Nekad se prikrada bez glasa, miluje, ugađa.

Nekad stiže dramatično, hučeći, zapjenjena, uznemirujuća.

To je moje more.

Dobrodošli u moje more!

Blog - ožujak 2010
utorak, ožujak 30, 2010

                    Evo još fotografija da dočaraju muving u iščekivanju početka Živih slika Muke Isusove. Prethodni post je izgleda bio prezasićen i više ništa nisam mogla smistiti u njega, a pravila san ga tri dana. Zato san otvorila ovaj novi. Mislin da je sada na blogu sve o Križnom putu u Imotskom. Možda netko ugleda nekog poznatog. Ili poželi dogodine gledati događaj iz neposredne blizine.


 

Snimak prikaza Živih slika biti će na Veliki petak na 2. programu HTV u 18.50 sati

(komentar od Popetov)

crljivica @ 21:28 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 29, 2010

        Na Cvitnicu se u Imotskome već jedanaestu godinu uprizoruje Žive slike Muke Isusove. Idejni začetnik ovog projekta je fra Ante Babić koji je sve i osmislio, a ostvario uz pomoć glumaca amatera i svih Imoćana. Ove godine sam i ja bila u povorci križnog puta. To mogu zahvaliti prijateljici Vesni  Ujević koja je bila u organizaciji procesije. Nazvali smo je ujutro, a ona je odmah odgovorila da dođem ranije pa će i mene “obući”. Tako sam bila u grupi židovskih žena na 6. postaji na početku Skalina kod kipa Tina Ujevića. Ove godine je snimala i televizija. Valjda da im ne kvarimo posal, zamolili su nas da ne fotografiramo, pogotovo ne na postajama. Međutim valjda u meni ima još neiživljenog bezobrazluka iz omladinskih dana pa san unatoč i usprkos napravila nekoliko fotografija i baš te su te ispale najbolje. Nakon završnog prizora vratili smo se u samostan ostaviti robu. Tamo je bio pripremljen švedski stol. I tamo sam povirila, uzela kolačić i čašu vode. Bilo je i dobro gladnih. Dok sam ja petljala s aparaton u jednoj ruci i s bocom radenske u drugoj, jedan mladi nestrpljivi gospodin mi se obratija sa: gospođo, jeste li se više namirili?! Imala sam poslije čuti i da je neka bakica oplela štapom priko leđa jednog rimskog vojnika i rekla: nećeš ti mog Isusa šibati. Osim mene, u povorci je bila Viktorija iz Ciste velike kojoj je ovo treći put da je na križnom putu. Još je cisčana bilo u publici. Mislin da nije isti doživljaj biti u publici ili biti dio povorke. Drugačije se čovjek uživi kad je dio povorke. Fala Mariji, bivšoj susidi iz Ciste Velike, što me uzela pod svoje krilo i vodila cilo vrime procesije jer sam ja bila prvi put. Fala Vesni što mi je omogučila ovo izuzetno iskustvo.


     Za ovu prigodu Imotski postaje Jeruzalem, a postaje su bile raspoređene duž dijela grada od franjevačkog samostana do Topane. Na Topani se održavao završni prizor razapinjanja na križ, smrt na križu, skidanje s križa i uskrsnuće, uz zvučne i svjetlosne efekte koji dočaravaju oluju, grmljavinu i munje. U završnom prizoru se uskrsli Isus pojavljuje s bijelim križem na vrhu Topane. Nepotrebno je opisivati cijeli događaj kad slike govore same za sebe.Prosecija križnog puta započinje posljednjom večerom u dvorištu franjevačkog samostana u Imotskom.




crljivica @ 11:55 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, ožujak 26, 2010

                        Kažu da se maslina mora obrizat tako da kroz nju može tica proletit. Zato je Mujo sidija cili dan i čeka goluba da proleti kroz krošnju. A niđe tice. Rezidba je pipkav posal. Triba bit pravi meštar za to. Što jači rez to veći i kvalitetniji urod. Tri puta gledaj, a jedamput riži. Pravi maher zna odabrati granu za odrizat, ali i odabrati onu koja će tek donijeti rod za koju godinu. Ova zima je bila test za naše masline zbog višednevnih niskih temperatura. Lečino nisu odolili dugotrajnoj zimi. Oblica je na nekin pozicijama poklekla pred naletima slane nošene jakon buron, ali će se oporaviti. Još ih moramo zaštiti od noćnih štetočina pipa i škorovaža. Vražje beštije. Ja, evo, o svemu učin kroz objektiv.



crljivica @ 20:56 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 21, 2010
             
         
U subotu ujutro su nan stigli u goste prijatelji s juga. Oni nama donili lice i sarune, a mi njima skuvali raščike i suva mesa. Još dugo posli ručka su suve nogice pitale vode. Prije ručka smo ponudili bičerin višnjevače. Lani smo imali prvi urod i skupili pun sić višanja. To su bili dani ponosa i slave. Od jednog dila smo napravili kolače, a od drugog višnjevaču s domaćon rakijon. Dogodine planiramo provat jedan novi recept: staviti meda umisto dila cukra. Red zafrkancije, red nešto ozbiljnijih tema, svi govoru uglas i svak svakoga čuje. Nakon raščike – desert i  kava. Svit mora ić jer imaju još obaveza. Na rastanku uobičajena situacija: svi spremni, a potomcima ni traga. Iščekujemo da se vrate sa samo njima poznatih staza. Dajemo poputbinu. Stisak ruke, motaj puni i ode auto s gostimapoznatima niz ulicu.

       Popodne smo išli u masline, posuli uokolo kemije koliko triba, a pravi gnoj za sada se samo ćuti u vrtlu isprid kuće.
Balun miruje nasrid njive. Dica su tamo di mogu dat ruke. Freze drndaju odsvakle. Prolaze kroz redove loza ili prave brazde za sadnju kumpira. Čak i oni koji nisu sigurni da će ove godine sadit štogod. Jedne godine neobrađena zemlja, sljedeći put traži tri puta više truda.
 
         Danas, u nedilju, planirali smo za ručak ispeč lice na gradele. Bilo bi tako da susid nije izgubija ključ od kužine di je komin. Onda smo prešli na opciju B: tava, ulje i špaher. Ovako ili onako dobar bokun je uvik dobar bokun. Glavno da se od srca i daje i prima.




crljivica @ 22:48 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 14, 2010
                         
       Više je bilo i vrime da osvane nekoliko sunčanih dana u nizu pa san nedilju iskoristila za šetnju. Marčano sunce nije godilo samo meni, što se vidi i na slijama. I mačji rod se odmara od slatkog života iz vrimena veljače. Ja san se neko vrime odmakla od virtuale, zaglumila mehaničara i temeljito očistila svoj pletači stroj. Stroj je švicarske marke. Možda to nije važno, a možda i jest. Svakako mi je i kišno vrime dobro došlo za taj naum. Guglala san po netu u potrazi za uputama, kopirala, pejstala, printala, prevodila, slagala fajlove, uređivala slike, pržila, jer ne postoji ništa slično na hrvatskom jeziku, a i malo ljudi se bavi s tim. Kad je jeftinije kupit kod kineza! U Hrvatskoj ne postoji servis i triba se sam upustit u to. Dakle dva puta po 180 velikih igala, plus isto dva puta po sto i osandeset malih igala, plus dva puta po 180 metalnih utora za igle, plus isto toliko plastičnih utora, plus ostali plastični dijelovi, plus šest poprečnih šina. Najprije svaki, ali baš svaki komad oprat u alkoholu pomoću četkice za zube, pinelića i finog greb-papira, a onda u ivasolu i konačno u vodi. Tribalo mi je oko misec i po dana. Naravno da je sve tribalo rastaviti, zapisati kojin san redon skidala koji dio, razvrstati vide i šarafe po vričicama i onda sve vratiti nazad istin redosljedon. Netko će možda i priskočiti ovaj dio o sastavu. Nisan ni mislila ikoga impresionirati brojkama. Poanta je u nečemu drugom. Cili stroj, koji novi košta oko 6000 eura (moj je puuuuuno stariji i ne košta toliko), može se rastaviti samo sa jednin imbus ključićen i lakše ga je sastaviti nego rastaviti. Pitala san nekoga šta to onda toliko košta na njemu. Dobila san jednostavan i zanimljiv odgovor: sama ideja.



crljivica @ 21:24 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 7, 2010

                    Kiša se napokon ispadala, sunce je zasjalo, a nebo se ukazalo bez ijednog oblačka. Ujutro je zima grizla ko sam vrag. Nešto kasnije je vrag uvuka zube. Kape, bunde, kombinezoni i sve kombinacije su se nosile. Ni do kolina dreskodu na nekoj gradskoj “špici”. Ma kakve gradske špice! Tamo bi ionako valjda umirali od dosade. Na ruralnom cat walku se cijeni samo rad, znoj i suze. Teško da bi samo pogled na samisebezvane selebritije i pitajbogatko wannabije popravija nešto u našim životima. Glavno da je bilo toplo. Od deset do podne je vrime malo omećalo. Moga se otkopčat koji botun. Zemlja se pretvorila u krokanat, potplati su se lipili, valjalo je vuć noge. Nakon šta je sunce prošlo zenit opet je postajalo sve friškije. Čelani su jedva dočekali jedan vedar dan, dovatili sve moguće alate, škare svih veličina, sikire, vile, lopate, karijole i ostale multipraktik potrepštine i uvatili se posla. Prema tome kako se ko organizira i čemu je da prioritet. Cipali su drva, rizali loze i voćke, kupili šušanj, kopali rupe za gnoj. Kumpiri će još malo počekati. To je tek početak rađe. Daleko je još do sočnih plodova i slatkih boba.





crljivica @ 20:33 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
counter
Jedna najava
Knjaz u Cisti Velikoj

Sat
crljivica
Cista Velika
službene stranice

Sport u Cisti Velikoj


Brojač posjeta
48543
Vrtni impresionizam
























***

Arsen Dedić

BALADA O PROLAZNOSTI

Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu,
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

 

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom

govoreć’ doviđenja.

Index.hr
Nema zapisa.