Moj internet dnevnik
Plima
crljivica2
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
Ljubav je tu i tamo i svugdje
***

A. G. Matoš

SAMOTNA LJUBAV

 

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,

Na baršunu crnom leži teška noć;

Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi –

Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

 

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si.

Udaljenost ima smrti tužnu moć,

Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi –

Poginut ću noćas i za dragom poć.

 

- Ljubav nije sreća – znaš li kad mi reče? –

- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,

- Ljubav boli, boli, kao život boli,

- Teško, teško onom koji jako voli.

 

Nisi pravo rekla. Ljubav bol  je, plamen,

Ali muči samo kad sam sam – ko kamen.
Čelani zbrdazdola
Upišite tekst...
Cista Velika zbrda






Šibenik
***

Arsen Dedić

POSLJEDNJI TANGO U ĐEVRSKAMA-

BONUS

 

sastanak mladih esperantista u gudučoj
tradicionalna regata sonković–raslina
izbor najmlađeg starca
krapanjski planinari osvajaju kamenar
najmanja glava velike glave
eminentna jazz pjevačica iz oklaja
tour d’trtar
pobjeda tlm–a nad tbf–om
kantautor iz bute
kao i urbani reper sa škopinca
hamlet iz pakovog sela
miss tromilja
mister plišac
tribunjski blues osvaja
otvaraju se brojna turistička naselja
cro–a–porter u šepurini
nihilist sa visovca
natječu se težaci iz donjeg polja
na olimpijadi u disciplini
skok s motikom
najljepše dijete iz ulice paške zjačića
prve noge promine
šibenska nevista rodom iz berlina
i šibenski zet iz okolice osla
najsamosvojniji magarac iz težačke
švedska ženska klapa
na gostovanju u bribirskim mostinama
najpristupačnija litvanka na ljetovanju
u boraji
gošća iz mađarske–zemlje tisuću jezera
gošća iz slovačke–zemlje tisuću otoka
sve do šansonjera pokraj poduzeća »čistoća«
pleše se pleše, gospodo
na kraju kišnog lita
a onda
susvita

Crkva sv. Jakova


~~~
Nema zapisa.
IP posjetitelja
rss
Nema zapisa.

Kako je poznato, plima stiže svako jutro,

ali nikada to nije isto more

i uvijek donosi nešto novo.

Nekad se prikrada bez glasa, miluje, ugađa.

Nekad stiže dramatično, hučeći, zapjenjena, uznemirujuća.

To je moje more.

Dobrodošli u moje more!

Blog - ožujak 2009
ponedjeljak, ožujak 30, 2009

                        Mogu slobodno reći da sam svjetski putnik.  Došao sam iz Južne Amerike. Ima me u svakom kutku zemaljske kugle  i kralj sam u svakoj kuhinji. Spas sam i utjeha u globalnoj krizi. Svakome nosim olakšanje i sitost.   Kad nekome kažu da je poput mene, to znači da nije baš pametan. A ja sam davno već dostigao visoku razinu znanosti. Umnažam se običnim kloniranjem još od davnih vremena. Nekad sam širi, nekad sam duži. Nekad sam crven. Nakad sam žučkast, što je u mom slučaju boja zdravlja. Svugdje me hvale i tepaju mi da sam sladak. Poželjan sam kad sam napet i gladak, a ni smežuranoga me nitko ne odbacuje olako. Znam se sam lijepo okitit pa su me često cijenili kao rijedak i skupocjen ukras. Imam ja i svojih buba. To su žuto smeđe životinjice plemenitog imena, ali opakih namjera, i prave mi veliku štetu. Tada mi je potrebna pomoć ljudi da bih mogao dalje rasti i razvijati se.To pamtim i, na kraju svog životnog ciklusa, uzvraćam obilato. To je ukratko moj curriculum gloriae. To je sad u modi pa sam se i ja poveo za tim.

Vaš Solanum Tuberosum


crljivica @ 19:32 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, ožujak 28, 2009

Haj hooo!!! Haj hooo!!!



Ovo je sretan početak sezonske aktivnosti koja proizlazi iz stanja kolektivne svijesti sa stavom: sve za guzicu. Sadnja krumpira u našem mjestu je kolektivna rabota već godinama. Nema prioriteta u smislu tko će prvi, a tko sljedeći . Kad krene jedan, ostali se pridruže i onda se ide redom od parcele do parcele. Svaka ručica je dobrodošla. Ove godine je moja njiva bila zadnja u nizu. Time smo zaokružili ovogodišnji ciklus sadnje krumpira. Onda ćemo ga očima izvlačiti iz zemlje i čekati da se pojave prva pera. Gledat ćemo čije su se cime više itnile u zrak. To je vrime za uzeti mašklin šotobraco, okopati i popliviti. Zatim ćemo ih ispovijedati, gledati kako da im ugodimo. Procjenjujemo i prognoziramo. Bit će kiše, ili previše ili premalo. Prije dvije godine smo dobili vodu. Sad možemo i zalijevati. Nema da je fail.To su naše teretane, naš fitness i naše sprave za održavanje tjelesne i mentalne kondicije.






crljivica @ 15:34 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 26, 2009

                   Nije me bilo nekoliko dana zbog obaveza. Nisan se usudila niti poviriti, jer bi moju barčicu virtualno more odnjelo ko zna gdje. Polagala sam informatiku i morala sam vježbati. U praksi je nekako išlo. Ali teorija je šugi- mugi. Možda su mi i svičice počele štekavat. Evo tek sada zahvaljujem svima koji su me podržali u izboru za Blog dana. Doduše vlak je već otišao, ali, nadam se, još nije stigao do zadnje stanice. Ostala sam paf, ma šta to značilo. Oooo!  Naravno da mi je bilo drago da me netko doživljava. Naročito mojoj vlastitoj sujeti. Mislila sam da smo nerazdvojne ali, u ovom slučaju me pretrčala. Ona može malo prikunjati, ali izgleda da ima lagahan san i skače na svaki klik. Njoj usprkos na prva dva zapisa san jako ponosna, iako u prvom je svako slovo bilo ko žumanjac, a u drugom se moglo od slike do naslova. Kut mi je pomoga da se uvalim u blogetanje, pa me i vadi iz drače kad se zapetljam. Upoznavajući blogerice i blogere otkrivam ponešto i sama o sebi.Volim ići na druge blogove i oduševljava me njihova iskrenost. Ne stignem uvijek ostaviti komentar, onako odma iz portuna, jer sam čitač. Nikad nisam pročitala najprije kraj, a onda čitala knjigu od početka. Nikad nisam čitala novine od šoneta. Čitam i postove i komentare. U tome ode vrijeme. Škvere se poklope i aj ća. Triba ići leć.'Noć.
crljivica @ 00:55 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 17, 2009

          Kad se dijete razigra u meni onda donosim ovakve podstanare. Baš podstanare, jer su pravi stanari vrlo živahni i čujni.


                   Puno cvijeća u mom vrtu je došlo ala make, ili, prevedeno, lijeva ruka – desni džep. Moj muž uvijek grinta kad negdje idemo, jer već zna kuda će me odvesti staza i za čim ja obično tragam. A. jarca mi, i nađem. Onda mu ja objašnjavam kako je to sport, a ne lupeština. I to sport koji zahtijeva određeni pozitivni stav, tajming, sredstva i alate, meteorološka znanja, poznavanje bilja i još neke vještine. Moram znati otrgnuti granu ili cvijet, radi sjemena, ali tako da ima  za mene, a da vlasnica ne primjeti. Moram imati priručni alat s kojim se može manipulirati u malo prostora, vrlo precizno i na brzinu. Zato uvijek imam u borši pošadicu.  E onda moram poznavati prirodu cvijeta koji vadim, ako vadim lukovicu, da znam koliko duboko i široko ću zapasat oko njega, a ne preorati pola parka. Tajming znači određeno vrijeme, tj., po mogućnosti izabrati trenutak kad nitko ne gleda. Imati vještinu znači da uzmem onoliko koliko mi treba, a da ne uništim biljku.. Mislim da se malo tko tko voli cvijeće nije uvjerio da i biljke imaju dušu. Nekad i danima obilazim mjesto buduće radnje, ogledavam i osluškujem okoliš, biram pogodno vrijeme kad zemlja nije ni mokra ni presuha. Istražujem  najkraći put do kuće, da plijen ne pati dugo. Susjede se čude kako sam kupila tulipane koji cvjetaju. Ma to je cijela filozofija, a ne samo sport. Naravno da treba dobrodušno prihvatiti činjenicu da i u moj vrtal netko ponekad  uskače. Povremeno je dobro prorijediti biljke. Kažu ljudi da cviče iz taraša najbolje uspijeva.
crljivica @ 00:24 |Komentiraj | Komentari: 40 | Prikaži komentare
petak, ožujak 13, 2009


        Napokon mi se ukaza dan kad se poklopilo lipo vrime plus mogućnost da odgodin neke današnje obaveze. Tako da će ovaj zapis danas biti zelenkast i nešto smeđ, bar između redova. Naravno da san odma iza ručka izletila iz kuće. I oni su sa mnom pošli u šetnju. Nije reklama za pevec iako su baš tamo kupljeni, a nisu ni nezgodni. Bogu fala, završili smo forsiranje loza. Pripremili zemlju za kapulicu. Uskoro ćemo se do poda klanjat zemlji sadeći kumpire. A onda još jedamput u sezoni vađenja.

Ovo je moj otok okružen kopnom. Eee…a ode će biti još puno posla. Naročito s live strane. Planiran tu napraviti jednu gredicu po dužini vrta i tako bi se liberala ovih pitara i kanta od jupola. Svake godine nešto minjan i primištan i još ne vidin konačnu sliku.

Ovaj neizgled je prividan i varljiv, a, zapravo, čuva svašta šarenoga i mirisnoga. Ovi su prvi i uvik me najviše razvesele.




crljivica @ 23:17 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 10, 2009

               Ovo su starke moje čere. Ona ih je “uredila “ i vrlo je ponosna na svoju kreaciju. One su ode po njezinoj želji. Do pokazivanja ovih starki smo došli malo šumom, malo drumom. Kad san počela pisat blog, moja dica su bila vrlo sumnjičava u vezi sa tin šta će mater pisat. Čak su me pitali da neću valjda pisat pisme. Nu! Pa zašto ne bi pisala pisme! Kao “zelena” blogerica, obilazila san blogove i gledala u čemu je finta. Slika, text, smajlić. Poštujući pravo odluke, pitala san ih mogu li ih “eksploatirati” za blog. Prva reakcija je bila NEEEEEEEEEE!!!!!!!! Da me nisi spomenila!!! NEEEEEEEEE!!!!!!!!!! Da mi nisi sliku stavila. Tukla san ih argumenton da su milijun svojih slika nalipili na feisbuk koji je jedan globalni big brother, a ovamo pravu monade za sitnice. Usput san in rastumačila da je ovaj big brother jedan big fake i do gadljivosti izvitoperen u odnosu na originalni Orwellov. Dva, tri dana su primučali. Onda su prešli u ofanzivu. Aj mi stavi ovo, aj mogu li ja stavit pismu, aj mogu li ti ja  štogod napisat…Ne moš’ se branit. Stavljala san ih na blog malo u priči, malo u slikama…dok se nisu popele i famozne starke.
crljivica @ 20:33 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 8, 2009

Neka su svi muški, ma su stali ispod ženskog imena. Prije tri, četiri godine, za vrime koncerta kod Medulića, jedna šibenska redikulozna dama je dobacila: ajde jednu za mene! Neko iz klape je odgovorija: SVE SU ZA TEBE!

crljivica @ 11:07 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, ožujak 6, 2009

           Ovo je podsjetnik ženskom rodu da moraju biti odgovorne prema sebi i svom zdravlju. Ma znan i ja da je uvik važniji neko mlađi ili neko stariji, da ima važnijih poslova, da se, eto, upravo ovih dana rješavaju neke bitne stvari koje se moraju pratiti svake sekunde, svake minute i svakog sata. Da smo još prije obećali nekome posvetiti to popodne, da ćemo potrošiti pola dana na putovanje, pa kad se učini vrime, da ćemo ovo i ono…



             Ako već niste, dobit ćete bilu kuvertu s ovom knjižicom, kuponima za pregled, upitnikom koji morate popuniti i pisamce s točnim datumom i mjestom gdje će te doći na pregled. I nemojte se izmotavati, ni odgađati. Nije pregled problem, nego ono što se može dogoditi ako ga izbjegnete. U jednom periodu mog života mogu reći da mi je glava bila u borši. To je bilo užežin Uskrsa i danas znan da je Bog pokaza prston na mene i spasija me. I uvjerila san se da je znati bolje od ne znati.
 
crljivica @ 16:03 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 4, 2009


             Krenemo danas ja  i moja polovica put Šibenika obać rodbinu i obaviti neke poslove. U brdskoplaninskom kraju je padalo ko iz sića. Sastavilo nebo i zemlju, kako ode kažu. A bome, nije baš bilo ni bez vitra. Ugl. Ja se dobro obukla, debeli džemper, kapot, čizme. Ponila san i rukavice, šal i kapu, zlu ne tribalo. Na ulazu na autocestu kod Biskog pokazuje 8 stupnjeva. Ni malo ni puno, mislin se ja. Nakon uru vrimena, kad smo izašli iz Dumbočice, granilo sunce. Svratili na Brodaricu. Kad tamo - Maratuša u Raju. A meni je bilo ko da san došla sa planete Tanca Manca.


crljivica @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 2, 2009


       Njih trojica u prančioku očekuju poziv za ručak. Vrime krate čašicom razgovora. Šta se bistri? Koje su teme?Politika...poljoprivreda...posal...prognoza...prvi stup...drugi stup...nogostup... A u rukama sto zanata imaju. AJMO!
Današnji dan ni po čemu ne sliči jučerašnjem. Opet kiši. Shittt!

crljivica @ 16:26 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
counter
Jedna najava
Knjaz u Cisti Velikoj

Sat
crljivica
Cista Velika
službene stranice

Sport u Cisti Velikoj


Brojač posjeta
48543
Vrtni impresionizam
























***

Arsen Dedić

BALADA O PROLAZNOSTI

Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu,
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

 

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom

govoreć’ doviđenja.

Index.hr
Nema zapisa.