Moj internet dnevnik
Plima
crljivica2
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
Ljubav je tu i tamo i svugdje
***

A. G. Matoš

SAMOTNA LJUBAV

 

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,

Na baršunu crnom leži teška noć;

Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi –

Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

 

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si.

Udaljenost ima smrti tužnu moć,

Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi –

Poginut ću noćas i za dragom poć.

 

- Ljubav nije sreća – znaš li kad mi reče? –

- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,

- Ljubav boli, boli, kao život boli,

- Teško, teško onom koji jako voli.

 

Nisi pravo rekla. Ljubav bol  je, plamen,

Ali muči samo kad sam sam – ko kamen.
Čelani zbrdazdola
Upišite tekst...
Cista Velika zbrda






Šibenik
***

Arsen Dedić

POSLJEDNJI TANGO U ĐEVRSKAMA-

BONUS

 

sastanak mladih esperantista u gudučoj
tradicionalna regata sonković–raslina
izbor najmlađeg starca
krapanjski planinari osvajaju kamenar
najmanja glava velike glave
eminentna jazz pjevačica iz oklaja
tour d’trtar
pobjeda tlm–a nad tbf–om
kantautor iz bute
kao i urbani reper sa škopinca
hamlet iz pakovog sela
miss tromilja
mister plišac
tribunjski blues osvaja
otvaraju se brojna turistička naselja
cro–a–porter u šepurini
nihilist sa visovca
natječu se težaci iz donjeg polja
na olimpijadi u disciplini
skok s motikom
najljepše dijete iz ulice paške zjačića
prve noge promine
šibenska nevista rodom iz berlina
i šibenski zet iz okolice osla
najsamosvojniji magarac iz težačke
švedska ženska klapa
na gostovanju u bribirskim mostinama
najpristupačnija litvanka na ljetovanju
u boraji
gošća iz mađarske–zemlje tisuću jezera
gošća iz slovačke–zemlje tisuću otoka
sve do šansonjera pokraj poduzeća »čistoća«
pleše se pleše, gospodo
na kraju kišnog lita
a onda
susvita

Crkva sv. Jakova


~~~
Nema zapisa.
IP posjetitelja
rss
Nema zapisa.

Kako je poznato, plima stiže svako jutro,

ali nikada to nije isto more

i uvijek donosi nešto novo.

Nekad se prikrada bez glasa, miluje, ugađa.

Nekad stiže dramatično, hučeći, zapjenjena, uznemirujuća.

To je moje more.

Dobrodošli u moje more!

Blog - prosinac 2009
srijeda, prosinac 30, 2009
 

                      Malo ću sist da se odmorin. Kako se ode vrimenu Božića posvećuje veća pažnja nego novogodišnjoj proslavi, normalno je da se sve snage mobiliziraju baš za ta tri dana. Na Ivana i na Stipana se obično ide po selu čestitati, a navraćaju i dragi gosti. Nije bilo vrimena za opustit se jer se valjalo pobrinit da ih iman s čin i iščekat. Ni komp još nije potpuno ugođen jer neki komadi sa starog kućišta nisu kompatibilni s novin. Tako da još ne mogu doć do već pripremljenih slija i tekstova. Malo se živciran. Uz čestitku ću stavit jednu sliku od šest sačuvanih na cd-u. Stara godina samo šta nije otišla zauvik pa ajde da vidin šta mi je ostavila za uspomenu. Cilu godinu me nosila jedna veeelika želja da priletin more. I ne bi je bila mogla ostvariti bez pomoći. Neki dragi ljudi su naranili tu željupticu, ojačali joj krila i doveli je do cilja. Fala njima i svin onima koji su djeliće svog života podilili sa mnom i kad su bili sritni i kad nisu. Kad su uzimali bez pitanja i kad su davali bez potribe. Jer ne gušta se u vinu bez žeđi, nema ljubavi bez ljubomore, slasti bez gladi, olakšanja bez boli, sriće bez patnje, istine bez sumnje, smija bez tuge. To nas nije nikoga mimoišlo. Jesan li pružila ono šta su drugi očekivali od mene!? O tome ću moć razmišljat i dogodine.

Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda. (A. B. Šimić)

Blagoslovljena, sretna i berićetna Nova godina 2010.



crljivica @ 02:04 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
petak, prosinac 25, 2009





                    U Cisti Velikoj je običaj da se na Badnju večer pale baklje po okolnim brdima iznad komšiluka. Krene se u brdo još za vidila, od luga i piljotine se oblikuju kugle veličine rukometne lopte i natope se nafton. Do mraka se postave na još prije određena mista i zapalu. Niz ide od svakog zaselka i duž ceste, sve do crkve. Svaki komšiluk ima neki svoj posebni znak. Čelani naprave repaticu. Nekad je milicija nadzirala slučaj i hapsila organizatore, ali običaj se nije moga iskorijeniti. Danas je paljenje baklji veselje i starima i mladima. Izlazi se iz kuće bar na tren da bi se doživija nesvakidašnji izgled mista, usporedija s lanjskim i odma na licu mista se dogovorili šta triba dogodine popraviti. A pogotovo zato jer sve završi vatrometom na kraju ulice. Nakon večere se ide po kućama i čestita dolazak Badnje večeri. Onda se ide na Ponoćku, a nakon Ponoćke neko se najprije uvali u teču sa sarmama, a neko odma u postelju.



crljivica @ 20:11 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 24, 2009

Neka vas Dijete Božić ispuni blagoslovom, ljubavlju i veseljem.



crljivica @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare

                    Danas moj blog navršava godinu dana. Kako san silon neprilika dobila novu aparaturu, znači li to da iman garanciju na bar još toliko ?! Umisto uzvišenog teksta i naklona do poda, stavit ću zapis od lani koji mi i danas znači isto šta i onda. Od tada san dotakla različite virtualne obale i svugdi mi je bilo lipo.

                 Ja sam ponosna vlasnica ovog bloga, ali, za reč pravo, nisan ga ja napravila. Za mene ga je dizajnirao Kut iz Visa. Kako su Vis i Komiža dio moje životne priče, virtualno more me odnilo do njegovog bloga. Povremeno san ostavljala neki komentar, rič, dvi. Nakon godinu  dana ponudi mi Kut da će mi napraviti blog. I ja progucan ješku. Imala san neku ideju o izgledu , a on je uložija svoje vrime, znanje, trud, stavija krasnu pismu, a, jarca mi, pokaza i estetsku žicu i napravija sjajan posal. Ovdje  možete otkriti kako Nikola vidi Vis iz svog Kuta. U komentarima možete pročitati šta o Visu kažu Višani ma di bili, a i svi koji Vis nose u duši. I  još štošta. E, pa, Kut, fala lipa!!!


Pozdrav sa Crljivice

crljivica @ 12:18 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 21, 2009

                 Steglo je, steglo. A onda je sinoć stigla ralica sa Dobranja. Valjda vridi štogod moje iskustvo i sposobnost čianja nebeskih i inih znakova, i predviđanje vrimena. Bilo je devet uri i minus devet u ariji. Ujutro san najprije trčala povirit cviče. Oleandri su izdurali, ali moje su agave ošle u koktel. Ne znan kome meteorolozi titraju s najavon toplotnog udara. Kod nas nema ni J od južine. U nas je druga pisma. Zubi činu DDDDDD....



(PS. Aparatura je stigla)
crljivica @ 20:12 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, prosinac 19, 2009

                Alooo, susida, eto mene! Jutros se tribalo malo žrtvovat, izać na snig i smočit gaće za uvatit koju sliju. Radijo je reklo da će noćas objužit. Dok stavljan fotografije dobijan informaciju da priko Biskog dolazi gusta kiša. Dica su izletila vanka. Valja i meni opet vanka, za njima. Noge zebu, ali i gušti imaju svoju cijenu. Auta puze po cesti. Znači li to da se snig pomalo već pretvara u bljuzgu. Ako zima stegne i sve se smrzne, uzbrdo neće ni Bog pomoć. Za došljake problem, a nama uobičajena stvar. Iako ni nama ne nedostaje napetosti i adrenalina. Pogotovo kad se smrznu uzdignuti rubovi na tragovima guma. Uzbrdo se vozi mic po mic. Ali ako gume uvate taj brig, auto zapleše ko na toboganu, a ti, kuma, moli očenaš da se zaustaviš prije nego odletiš. Ako je ikako moguće.




crljivica @ 18:01 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 17, 2009
 

               Puno posla se skupilo u malo vrimena. Izmišale su se dunje i bajami, kljuke, nogice i rebarca, kemijske i oštrila, libri, zvona, neke duje i trice, a briškula nije. Jedan krivi i jedan pravi. Pa bi slikavala, pa bi malo prikunjala, đavlu i posal. Najvolila bi sist. Ali ko će uvik sidit. Oči gledaju u noći, a žmire danju . Na dane u glavi mišancija, pa glava glavinja, traže čvrstu kariku za koju će privezati misli, a one se sudaraju, naguravaju se i brišu jedna drugu. Koja musaka. Alooo, konobar! Nosi to ča od mene! Glava, oglavina, poglavlje, podglavlje. Ode se misal strmoglavljuje u kantu s kupuson. Pa se još malo užima da se može uvuć pod piz. Salamura miriše. Kupus već požutija. S Bijakove bura nosi žestu. Ušla bi u kuću, ali ne more pa se na pragu rita i treska vratima. Neš, neš! Malo je laškala, pada snig. Slika bez tona. Koji šašavi dan! Japanci su rekli kako nevolje uvik dolaze ka trišnje, u paru. Nakon mrežne, utrnila se i grafička kartica. Pokušali smo komp isprašit, ali smo samo raspuvali pepeo pokojnika. Opet san na kompu u suside. Još koji dan. Stiže dobra vijest.  Onda ću uzvratit komentare.

 


crljivica @ 15:27 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, prosinac 12, 2009

Tužnim srcem javljam da mi je jučer pod rukom krepala mrežna kartica. Otišla je tiho, kako smo i očekivali. Nije bilo suza ni tjeskobe. Iako nam je izneredila ozbiljne aktivnosti. A i žep će mi patit. Molim za razumjevanje i zeru strpljernja. Susidu fala što mi je omogučija pristup do bloga.             Kissa.:-)
crljivica @ 13:42 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 8, 2009
 
                                Od zadnje generacije Čelana večina njih su daaavno zaminili mliječne zube, krenili su u srednju školu, na fakultete, zaposlili se.  Nekako u vrime Došašća vraćaju se u rano ditinjstvo. Rado bi se kitili i igrali šarenin žaruljama. Za čas se uzveru na drvo ka i nekad kad su pravili kućice na stablima i logore uokolo. To su bila vrimena kada su iz kuća nestajale kuverte, teče, jaja, brašno, štipaljke, maništra, upaljači, daske i kojekakve druge potrepštine. Svakodnevna inspekcija “kolača” je bila obavezna. Kumpiri iz luga su značili banket. Trišnje su stizale u štumak i prije nego su se zacrvenile. Svak se kleja da su tada bile najslađe. I danas se svuda vide tragovi njihovih ditinjarija. Ondašnja dica nisu čekala da in drugi serviraju nešto čime će se baviti i zabaviti. Oni sami su stvarali atmosferu. Ovi su već dosegli glasačku dob, a onih malih sve je manje. Uskoro će se okititi većina kuća u Čelanima, pa i one koje su samo povremeno naseljene.



crljivica @ 13:21 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 3, 2009
 

                      Lipi dani i toplo vrime učinilo je da svit nije žurija pripremit zimnicu pa na pazaru još ima svega. Neki su, doduše, davno to napravili pa sad obnavljaju zalihe. Drugi, opet, čekaju da su učini vrime i zapuše bura. Tada je najpogodnije za soljenje i višanje mesa za sušenje. Možda je malo i recesija uzdrmala ponudu i potražnju. Ono što san primjetila na svin slikama je da su glavni inventar pazara kutije za banane. Možda ima veze sa uzrečicon  da smo u banani. Upravo me zaškakljala jedna asocijacija. A šta bi bilo da su kašete od šipka. Možda nas samo jedno slovo dili od tamne slike stvarnosti.



                     Gospodin Jurica Tucak iz Runovića je moga biti kandidat za predsjednika države. U vrime kad su se skupljali potpisi za kandidaturu, on je ima ozbiljne namjere. Kako čovik nije ima vrimena pritakat iz šupljega u prazno jer radi ozbiljan posal i živi od proizvoda vlastitog rada, tako su ga pritekli ovi današnji predsjednički kandidati i kandidatkinje. Sam izrađuje ono što prodaje. Poznat je po ekološkom uzgoju voća i povrća. Proizvodi vrhunsko vino i nekoliko vrsta rakija, a također, sam izrađuje košare, krtole, predmete od drva, opliće demižane. Ono što napravi može poslužiti i u svakodnevnoj upotrebi ili kao suvenir. Po svojim kvalitetnim eko i etno proizvodima se pročuja po Imotskoj krajini. Šteta šta se i dalje ne čuje za njega.

crljivica @ 19:40 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
counter
Jedna najava
Knjaz u Cisti Velikoj

Sat
crljivica
Cista Velika
službene stranice

Sport u Cisti Velikoj


Brojač posjeta
48543
Vrtni impresionizam
























***

Arsen Dedić

BALADA O PROLAZNOSTI

Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu,
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

 

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom

govoreć’ doviđenja.

Index.hr
Nema zapisa.