Moj internet dnevnik
Plima
crljivica2
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
Ljubav je tu i tamo i svugdje
***

A. G. Matoš

SAMOTNA LJUBAV

 

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,

Na baršunu crnom leži teška noć;

Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi –

Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

 

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si.

Udaljenost ima smrti tužnu moć,

Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi –

Poginut ću noćas i za dragom poć.

 

- Ljubav nije sreća – znaš li kad mi reče? –

- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,

- Ljubav boli, boli, kao život boli,

- Teško, teško onom koji jako voli.

 

Nisi pravo rekla. Ljubav bol  je, plamen,

Ali muči samo kad sam sam – ko kamen.
Čelani zbrdazdola
Upišite tekst...
Cista Velika zbrda






Šibenik
***

Arsen Dedić

POSLJEDNJI TANGO U ĐEVRSKAMA-

BONUS

 

sastanak mladih esperantista u gudučoj
tradicionalna regata sonković–raslina
izbor najmlađeg starca
krapanjski planinari osvajaju kamenar
najmanja glava velike glave
eminentna jazz pjevačica iz oklaja
tour d’trtar
pobjeda tlm–a nad tbf–om
kantautor iz bute
kao i urbani reper sa škopinca
hamlet iz pakovog sela
miss tromilja
mister plišac
tribunjski blues osvaja
otvaraju se brojna turistička naselja
cro–a–porter u šepurini
nihilist sa visovca
natječu se težaci iz donjeg polja
na olimpijadi u disciplini
skok s motikom
najljepše dijete iz ulice paške zjačića
prve noge promine
šibenska nevista rodom iz berlina
i šibenski zet iz okolice osla
najsamosvojniji magarac iz težačke
švedska ženska klapa
na gostovanju u bribirskim mostinama
najpristupačnija litvanka na ljetovanju
u boraji
gošća iz mađarske–zemlje tisuću jezera
gošća iz slovačke–zemlje tisuću otoka
sve do šansonjera pokraj poduzeća »čistoća«
pleše se pleše, gospodo
na kraju kišnog lita
a onda
susvita

Crkva sv. Jakova


~~~
Nema zapisa.
IP posjetitelja
rss
Nema zapisa.

Kako je poznato, plima stiže svako jutro,

ali nikada to nije isto more

i uvijek donosi nešto novo.

Nekad se prikrada bez glasa, miluje, ugađa.

Nekad stiže dramatično, hučeći, zapjenjena, uznemirujuća.

To je moje more.

Dobrodošli u moje more!

Blog - studeni 2009
ponedjeljak, studeni 30, 2009

... i još štošta.





                   Ovaj put, tzv. oputina, je vodija sjeveroistočno od Čelana prema dvijema čatrnjama koje su služile isključivo za piće mještanima. Prva je novije gradnje, negdi između dva rata, a druga, po njenom izgledu i načinu gradnje datira od vrimena kad su prvi doseljenici počeli naseljavati Čelane. Čatrnje su koristile prirodni put slijevanja vode koja se kroz lužu tj. rupu u kubi slivala u čatrnju. Oputina je dalje vodila u brdo preko Čelanove i Burazinove strane, do ograda i dolaca di su se sadili kumpiri. Svakodnevno su tuda prolazili ljudi i stoka, donoseći kući drva, grm i šušanj, na leđima ili na tovaru ko ga je ima.

             U nova vrimena ljudi su se spustili do ceste, izgradili nove čatrnje u sklopu okućnica, a stare su pomalo zanemarene. Tako je došlo vrime da se čatrnje otrgnu od zuba zaborava i zaštite kao svojevrsna Čelanova baština. Ivan je prvi reka: ljudi, ajmo nešto učinit. Svi Čelani su to podržali i uvatili se posla. Tako je prošli tjedan krenila akcija. Počelo se s proširenjen puta. da može proći traktor, kamiončić, a i mlađarija s biciklon. U planu je izgradnja autohtone kuće za odmor i rekreaciju. Priroda je idealna. Panoramski pogled je savršen. Za lipa vrimena kroz klanac Dubaca vidi se more i Brački kanal. Kad se put uredi, moći će poslužiti i kao biciklistička staza. Pa ko voli, nek izvoli.




crljivica @ 17:07 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
subota, studeni 28, 2009
                    
                  Naš Martin je dokaza da se sve može kad se oće. Čovik ima viziju, ali i način kako će ostvariti planirano. Naumija je na zapuštenon terenu zasadit masline. Nekadašnje njive i vrtliće i stare vinograde obuhvatila je borovina, grabovina, dubovi i drača, drača, drača...

          I onda se Martin uvatija posla. U petnaestak dana je golin rukama iskrčija obrasle njive, mrginj po mrginj, i pripremija zemlju za sadnju novih maslina. Nešto stabala je već prije posadija. Prije par godina počeja se bavit i pčelarstvom. Martine, sve ti se pozlatilo.




crljivica @ 18:20 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 26, 2009
               
                    Leži tu zaboravljena, osamljena, iskorištena, zapuštena, neprižaljena. Kači se za nogavice, skreće na sebe pažnju. Saplela me. Zadržala me. Hraniteljica, paćenica, čuvarica običaja i baštine. Čeka da nekome omrkne ili svane, pa da je se siti, polako joj vraćajući snagu i važnost koja je partila s godinama. Otima se drači, upija vonj vriska i cmilja, smrike i gospine trave. U trsu više nema suze šta se cidila kad se loza obrizavala, a čovik je govorija: dobra je, zdrava je. Trudni trsovi izdahnili i ustupili posljednju kap soka, a rosa ih više ne može okripit.U panju je osta miris znoja i otisak žulja. Protresla san lozu. Gori je već satrvena, ali žile vuču nazad. Ko da oće reč: još me ima.




crljivica @ 13:02 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 22, 2009

                      Nisan neki sportski fan, ni nogometni, ni bilo kojeg drugog sporta. Jedino me s vrimena na vrime puca kolektivna psihoza rođena iz želje da svima dokazujemo da smo jači od bilo kojeg protivnika i da možemo dosegnit do na vr svita. Ponekad nam i uspije, a nekad mi se pari da smo tribali ostati iza busa i ne se busati u junačka prsa. Stadion u Imotskome se nalazi u podnožju utvrde Topane. Nakon uređenja je jedan od lipših u Hrvatskoj. Više možete pročitati tu.




crljivica @ 17:16 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 19, 2009



               Tvrđava Topana je sagrađena u 10. stoljeću. U podnožju bedema se nalazi crkvica Gospe od Anđela iz 1718.g., koja je bila zaštitnica Imotske krajine. Skakutanje po ostacima pregradnih zidina, ispitivanje spretnosti i lakoće koraka, međutim, niti ne pokušavajte jer bi ste u doskoku mogli završiti ko Vrtirepka.

                 Neki likovi iz serije “Prosjaci i sinovi” su stvarni i malo tko da nije poznavao nekog od tih osoba. U stvarnosti su postojali prosjaci kojima je to bija zanat. Prosjaci od zanata, a ne od nevolje. Živjeli su svakidašnji život, odlazili na derneke i vinčanja u svečanim odijelima i s manirima kakvi su dolikovali prilici, pitali se s ljudima koje su obilazili proseći. Živili su sasvim jedan običan život. Prije dvadesetak godina, kad sam je došla ovamo trbuhom za kruhom još je bilo prosjaka od zanata i bili su poznati među ljudima. Za njih se čuvala mast, roba, postole, žito, drva. Novci su se manje davali. Znalo se kad otprilike dolaze i mještani su im, s punim povjerenjem, nudili gostoprimstvo i spavanje i ne samo za jednu noć. Nikad nije bilo zlonamjernog sprdanja s njima. Odbijanje prosjaka je bilo protiv savjesti. Davalo im se na put Božji, za zdravlje, bogatstvo, blago, djecu. Ako bi se pokazalo da su lažni prosjaci, gostoprimstvo bi in se odbijalao. Teško da bi se ti bili ugrijali bilo di u komšiluku.
                Spomen Vrtirepke me odveja u neka davna doba koja ja nisam  živila, ali san se uspila uživit. A kad misli odvrludaju, od posta nastane mišung.

crljivica @ 16:40 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 15, 2009



                Od Ciste Velike do Imotskog ima tridesetak kilometara u smjeru zapada. Grad se nalazi u Dalmatinskoj zagori, u graničnom području između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prvi spomen Imotskog se pojavljuje 950. godine u djelu povijesničara Porfirogeneta. Bloger Popetov je dobro primjetio da gradska jezgra izgleda kao svako misto uz more. Gradska arhitektura je tipična mediteranska: kuće i uske uličice od bijelog kamena, drvene zelene škure, brojne skalinade. Na slici se vidi samo dio grada i to od samostana i crkve Sv. Frane. U dnu slike s lijeve strane se vide sjedala gradskog nogometnog stadiona.
                    Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u gradu živi 10.111 stanovnika, u užoj jezgri grada oko 5000 stanovnika, a u cijeloj Imotskoj krajini oko 32000 stanovnika. Podatci o stanovništvu su skinuti sa web stranice Turističke zajednice Imotskog.                   
            U pozadini je Imotsko polje koje se proteže od zapada prema istoku i spaja se s Bekijskim poljem na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Najčešće se spominje onda kad ga potope kiše. Ovaj gradić se sa svojim šarmom definitivno uvuće pod kožu. Ja san živi dokaz. Na netu ima mnoštvo slika Imotskog, a ja mogu ponuditi samo još koju sliku više.
Fotografije su snimljene s tvrđave Topana.


Modro jezero i prilazni put s desne strane.

crljivica @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 39 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 12, 2009

                            Dok smo putovali kroz vrime školovanja često smo žugali da je lektira dosadna, teška, prenarpana glavnim likovima, događajima, poglavljima, podnaslovima, godinama. opisima eksterijera i interijera, tuđicama, imenima za slomit jezik. U biblioteci bi osta još samo primjerak na čirilici, ako bi nas još i sriča ostavila na cidilu. Bilo je i libara šta su se gucali za jednu noć. I onda bi došlo ono fatalno pitanje koje bi se još danima vuklo moždanim vijugama: šta je pisac tija reč? Odgovori su nekad imali smisla, a nekad su bili puka improvizacija. Ta su vrimena prošla. Danas sama biran knjige, iako nešto rjeđe sama biran vrime za čitanje. Ode je samo jedna jedina rečenica. I šta je pisac tija reč?





Dodano u 21.05 h. Makla san iz posta fotografiju jer ni na koji način ne podržavan ono što piše na njoj, a niti stav pisca.


crljivica @ 16:57 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
subota, studeni 7, 2009



                   Slika je uslikana 1. listopada. Dvoumila san se između naslova Komiški Stonehenge ili Kuća lumin. Tilo i duša. A ulica uska, uska. Daj se nazad, provaj s ramena, zalipi škinu uza zid, štumak uvuci, klekni, čučni... Mogla san jedino još progucat aparat. S macama san morala razminit teritorij da bi mogla uvatit u sliku bar nešto.

crljivica @ 14:21 |Komentiraj | Komentari: 51 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 4, 2009



Uf!!! Je mi drago!!!
                    Fala svima koji su me posjetili, pročitali, kladili se i klikali na me. I najvažnije, da su svojim komentarima bloger napunili pozitivnom vibrom. Nadan se da je djelovala na svakoga. Ima vas puno, pa ću vas narednih dana sve obać i staviti komentare.
crljivica @ 16:59 |Komentiraj | Komentari: 53 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 2, 2009



              Nadila san in umjetnička imena čisto radi dojma. Nadan se da nisu zlopamtila.
crljivica @ 12:14 |Komentiraj | Komentari: 65 | Prikaži komentare
counter
Jedna najava
Knjaz u Cisti Velikoj

Sat
crljivica
Cista Velika
službene stranice

Sport u Cisti Velikoj


Brojač posjeta
48543
Vrtni impresionizam
























***

Arsen Dedić

BALADA O PROLAZNOSTI

Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu,
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

 

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom

govoreć’ doviđenja.

Index.hr
Nema zapisa.