Moj internet dnevnik
Plima
crljivica2
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
Ljubav je tu i tamo i svugdje
***

A. G. Matoš

SAMOTNA LJUBAV

 

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,

Na baršunu crnom leži teška noć;

Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi –

Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

 

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si.

Udaljenost ima smrti tužnu moć,

Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi –

Poginut ću noćas i za dragom poć.

 

- Ljubav nije sreća – znaš li kad mi reče? –

- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,

- Ljubav boli, boli, kao život boli,

- Teško, teško onom koji jako voli.

 

Nisi pravo rekla. Ljubav bol  je, plamen,

Ali muči samo kad sam sam – ko kamen.
Čelani zbrdazdola
Upišite tekst...
Cista Velika zbrda






Šibenik
***

Arsen Dedić

POSLJEDNJI TANGO U ĐEVRSKAMA-

BONUS

 

sastanak mladih esperantista u gudučoj
tradicionalna regata sonković–raslina
izbor najmlađeg starca
krapanjski planinari osvajaju kamenar
najmanja glava velike glave
eminentna jazz pjevačica iz oklaja
tour d’trtar
pobjeda tlm–a nad tbf–om
kantautor iz bute
kao i urbani reper sa škopinca
hamlet iz pakovog sela
miss tromilja
mister plišac
tribunjski blues osvaja
otvaraju se brojna turistička naselja
cro–a–porter u šepurini
nihilist sa visovca
natječu se težaci iz donjeg polja
na olimpijadi u disciplini
skok s motikom
najljepše dijete iz ulice paške zjačića
prve noge promine
šibenska nevista rodom iz berlina
i šibenski zet iz okolice osla
najsamosvojniji magarac iz težačke
švedska ženska klapa
na gostovanju u bribirskim mostinama
najpristupačnija litvanka na ljetovanju
u boraji
gošća iz mađarske–zemlje tisuću jezera
gošća iz slovačke–zemlje tisuću otoka
sve do šansonjera pokraj poduzeća »čistoća«
pleše se pleše, gospodo
na kraju kišnog lita
a onda
susvita

Crkva sv. Jakova


~~~
Nema zapisa.
IP posjetitelja
rss
Nema zapisa.

Kako je poznato, plima stiže svako jutro,

ali nikada to nije isto more

i uvijek donosi nešto novo.

Nekad se prikrada bez glasa, miluje, ugađa.

Nekad stiže dramatično, hučeći, zapjenjena, uznemirujuća.

To je moje more.

Dobrodošli u moje more!

Blog - listopad 2010
petak, listopad 15, 2010

               Privremeno sam prominila adresu i preselila se na novi položaj. Zasada. A možda ostanem tamo i za stalno. Tko prati moj blog mogao je primjetiti da pišem rjeđe nego prije, što će reći da mi se životni tempo ubrzao. Očito da godine nisu važne. A na novom poslužitelju se lakše dolazi do edita, fotografija s kompa, youtuba i nekih dodatnih alata. Naslovi mojih novih postova objavljuju se u widgetu u lijevom stupcu i vode do postova na novoj adresi  www.crljivica2.blogspot.com.



crljivica @ 23:37 |Komentiraj | Komentari: 59 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 11, 2010

                        Drva se uvelike cipaju i pripremaju za peć rakiju. I tu postoji neki red. Tanka služe za potpalu, nešto deblje cipanice za razgaranje i postizanje optimalne temperature, a trupice za održavanje pogona. A u brdima iznad sela slažu se šalunge. Učvršćuju se nosive grede, nalivaju fundamenti. Iza svakog sića cimenta Čelani imaju sve više volje. Rezultati se vide kakonosereče “iz avijona”.

Filmić o gradnji možete pogledati na virtualnoj adresi http://www.crljivica2.blogspot.com/ u livom stupcu  izbornika Youtube.
crljivica @ 20:08 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, listopad 9, 2010



                        Every picture tells a story. Svaka slika priča priču. Upravo tako. Zvonko Madunić, šibenski zet porijeklom iz Ciste Prove (“Prove” je lokalizam; točno bi bilo Ciste Provo). Zvonko je član velike obitelji, branitelj, pisac, profesor u školi, vinogradar, podrumar, proizvođač desetak vrsta rakije, povremeno i novinar. Naziv Šibenski badge obuhvaća sve vrste njegove rakije. Boce su ukrašene jednom od desetak različitih etiketa s motivima Šibenika naprid, i kratkim pričicama o gradu na poleđini. U Danilu ima veliki vinograd i konobu gdje se može degustirati rakija ili vino, uliti u bocu i odabrati etiketu. Ime njegove prizvođačke i izdavačke firme je MADIT, a nastalo je od inicijala imena njegovih kćeri. Prošlo lito je na štandu kod katedrale radila jedna izuzetno simpatična prodavačica i poznanica. U jednom momentu san joj mislila pomoć sa engleskim, ali san uvukla glavu među ramena kad san vidila njezin nastup. Kako mi je i sama rekla: ja in dodan bićerin da kušaju, a oni meni mmmmmmm...finofinofino... I svi se razumimo.

crljivica @ 01:24 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 4, 2010

                         Grožđe je pobrano, izmuljano, ubačeno u badanj. Pratili smo prognozu i do zadnje sekunde zadnjeg dana koristili opciju sunce. Svaki sunčani dan donosi jedan grad  više sladora u grozdovima. Onda smo se i počastili. Jedna jača marenda je zaminila ručak. E, onda smo vrata podruma zaključali iznutra i zamućkali kemiju. U nekom lanjskom postu san pisala o podrumarskin tajnama. Umijeće je ispitat tuđe, a ne otkrit svoje. Ode se kaže: grozd grozdića, vriča cukra i dobiješ ‘tolitar vina. I onda se obilazi oko badnja, tučkon zbija drop, sluša diše li, šumi li, šta će reć: vrije li. Triba li ga pokrit ili ne. Ne bi da je malo dite. Ove godine ga je više nego lani. Ma uvik je dobro reč da je ove godine bolje nego lani. Ionako kvaliteta ne ovisi samo o količini.

crljivica @ 19:14 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
counter
Jedna najava
Knjaz u Cisti Velikoj

Sat
crljivica
Cista Velika
službene stranice

Sport u Cisti Velikoj


Brojač posjeta
48543
Vrtni impresionizam
























***

Arsen Dedić

BALADA O PROLAZNOSTI

Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu,
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

 

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom

govoreć’ doviđenja.

Index.hr
Nema zapisa.