Moj internet dnevnik
Plima
crljivica2
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
Ljubav je tu i tamo i svugdje
***

A. G. Matoš

SAMOTNA LJUBAV

 

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,

Na baršunu crnom leži teška noć;

Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi –

Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

 

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si.

Udaljenost ima smrti tužnu moć,

Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi –

Poginut ću noćas i za dragom poć.

 

- Ljubav nije sreća – znaš li kad mi reče? –

- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,

- Ljubav boli, boli, kao život boli,

- Teško, teško onom koji jako voli.

 

Nisi pravo rekla. Ljubav bol  je, plamen,

Ali muči samo kad sam sam – ko kamen.
Čelani zbrdazdola
Upišite tekst...
Cista Velika zbrda






Šibenik
***

Arsen Dedić

POSLJEDNJI TANGO U ĐEVRSKAMA-

BONUS

 

sastanak mladih esperantista u gudučoj
tradicionalna regata sonković–raslina
izbor najmlađeg starca
krapanjski planinari osvajaju kamenar
najmanja glava velike glave
eminentna jazz pjevačica iz oklaja
tour d’trtar
pobjeda tlm–a nad tbf–om
kantautor iz bute
kao i urbani reper sa škopinca
hamlet iz pakovog sela
miss tromilja
mister plišac
tribunjski blues osvaja
otvaraju se brojna turistička naselja
cro–a–porter u šepurini
nihilist sa visovca
natječu se težaci iz donjeg polja
na olimpijadi u disciplini
skok s motikom
najljepše dijete iz ulice paške zjačića
prve noge promine
šibenska nevista rodom iz berlina
i šibenski zet iz okolice osla
najsamosvojniji magarac iz težačke
švedska ženska klapa
na gostovanju u bribirskim mostinama
najpristupačnija litvanka na ljetovanju
u boraji
gošća iz mađarske–zemlje tisuću jezera
gošća iz slovačke–zemlje tisuću otoka
sve do šansonjera pokraj poduzeća »čistoća«
pleše se pleše, gospodo
na kraju kišnog lita
a onda
susvita

Crkva sv. Jakova


~~~
Nema zapisa.
IP posjetitelja
rss
Nema zapisa.

Kako je poznato, plima stiže svako jutro,

ali nikada to nije isto more

i uvijek donosi nešto novo.

Nekad se prikrada bez glasa, miluje, ugađa.

Nekad stiže dramatično, hučeći, zapjenjena, uznemirujuća.

To je moje more.

Dobrodošli u moje more!

Blog - listopad 2009
utorak, listopad 27, 2009

                   
      
Danas popodne na TiVi se moga vidit prilog o žižuli, te o obitelji Paić i njihovom obrtu Skradinske delicije. Između ostalog, moglo se viditi kako od mlivenih žižula i meda prave torte i slatke kuglice uvaljane u orase.  Svoj obrt i delicije su Paići predstavili na ovogodišnjem Srednjevjekovnom sajmu u Šibeniku. Tom prilikom san i uspila napraviti nekoliko fotografija na kojima se vidi što sve proizvode. Žižula je dio mog viškog djetinjstva i ostala mi je jedna od najdražih voćaka. Čak san mislila da bi je posadila isprid kuće, makar u pitar. Međutim, ona je izrazito biljka toplog mediteranskog podneblja i u uvjetima ovdašnjih studenih, snježnih, burnih, mrazovitih zima sigurno ne bi opstala. A i njen rast do pet metara me malo dišpera. Zato koristin priliku za taraš kad oden u primorje, ili kupin na pazaru. A skupa, sele, skupa. Ona pazaruša je rekla da ih sada prodaju po dvadeset kuna. Nije istina. Još ih prodaju po četrdeset kuna kilo.




crljivica @ 23:57 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare
petak, listopad 23, 2009



U momentu grom me strefi,
munje nebo rižu
suze vrcnu, prskaju mi lice,
vrelina šikne u glasnice.
Tek piskutav jeknu zvuk,
a potom odmah arlauk.

                   Sunce je sjalo kad me grom opalija, ono, iz vedra neba. Bilo mi je svejedno jel’ pucaju nečije gače na simetrične dilove ili se rađa supernova. Istog časa mi se zacrnilo prid očima. Iz nebeske crne vriče rasulo se milijun zvizda namiguša od kojih su neke bile i padalice. Parilo mi se da svaku mogu uvatit za rep. Krenila je teška kiša riči intimne prirode koje i nisu bile baš za svačije uši. Leptirići zatitrali u svakom živcu i živčiću. Sekunda je bila vječnost.  Pritisak je bija očajan. Scena je bila kataklizmična, a istovremeno i kratkovažeća. Sve se zbilo u trenu kada je najdraži muž spustija frezu na moj palac dok san namištala ciglu pod istu .

crljivica @ 17:56 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 19, 2009

              Oni su slučajni prolaznici, putnici namjernici, lutalice, čuvari kuće i okućnice, uljezi, gosti poželjni ili nepoželjni. Pužu, lete, trču, gmižu, na nula, dvi, četiri, šest nogu, mogu biti brzi ili spori. Vole vas gledati s visoka, a neki opet, ne drže do ničije veličine i misle da još bolje kontroliraju situaciju odozdo . Oni su i voajeri, a istovremeno in uopće nije važno što vi mislite o njihovom odijelu . Kod susreta, oni uglavnom šute, a ja se derem, ni od veselja ni tuge. U slučaju one gđice Gmizanac samo san dodala mob, a sin je uslika na prvoj skali do terace, ali san svejedno morala doći u njezino vidno područje. Virujen da će većina najrađe potirati ove goste, bez isprike. Iako je štrudel već pečen i taman najbolji za jist.



crljivica @ 18:10 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 11, 2009

          “…Da smo složni i čestitit davno bi imali državu. A bit će i rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i s Turcima. Teret rata morat će podnijeti svi podjednako. ...No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu.Svatko nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali, te prodavali svjetskim jebivjetrima i makrolopovima. Navalit će na nas, kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće nerješivo pitanje – kako nas tada spasiti od nas samih?!”


Bruno Bušić, Hrvatski narod 1975. god.
crljivica @ 11:00 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
petak, listopad 9, 2009

               Evo još dvi-tri litnje kartoline. Za nas koji smo iza brda, a ni one uz more neće od viška glava zabolit. Ovi put sa novog Skradinskog mosta preko rijeke Krke. Prekrasan pogled, odlična kava, neloša spiza. Odmorište, restoran i vidilice su bili krcati svita, šta individualaca, šta ekskurzija, šta nekoliko autobusa čeških turista. Jedva san našla slike di ne viri nečiji rukav, borša, sandala, ili me kogod ne špija iza sunčanih očala. Kakvih je sve aparata bilo za vidit. Da čoviku poteku sline, a bome i koja suzica. Jadan li ti je onaj kome se nema na čemu zaviditi. Kakva je prognoza, narednih dana ćemo sunce na slamčicu srkat. Uskro će započet revija dugih rukava. Čovik će moć sist di oće, a ne tamo di je slobodno.  Tlak se strmoglavljuje pritisnut južinom ili probija visinske barijere u susretu s hladnon fronton. Ko preživi, pričat će.



crljivica @ 12:54 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, listopad 6, 2009

                   Može se reći da se danas stariji vraćaju, a mladi sve češće isprobavaju tradicionalni način prerade grožđa u vino, ili kombiniraju jedan i drugi način. Grožđe se prvo mulja u muljači, a onda se turnja u turnju. Turanj se upotrebljava da bi se dobilo što više vina, naročito od bijelog grožđa. Bilo grožđe se smasti na muljaču i uvali u badanj. Ozobine se bacaju. Iz badnja se vino odma uliva u bačvu. Na ovaj način vino prolazi najkraći put od maštenja do odlivanja. Kad je vino odliveno, preostali drop se turnja.  Ovaj turanj je napravljen između dva rata i, nakon puno vrimena, opet je u funkciji. Drveni rešetkasti dio se zove krošnja i u njega se metne drop. Protisnuto vino izlazi kroz krošnju u okruglu žlibu na kojoj krošnja stoji. Nakon turnjanja krošnja se rastvori vertikalno i drop se izvadi. Od tog dropa se peče rakija komovača. Vino koje se dobije na ovaj način, zove se samotok. Ako se na isti način obradi crno grožđe, dobije se opol.



crljivica @ 19:16 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
subota, listopad 3, 2009


                   Finila je i ta. U najavi prognoze je bila kiša.Više se nije moglo čekati iako kažu da svaki dan nosi jedan grad. Nož, nožice, škare, kanta od jupola, sić čije je dno vrimenom postalo meandar, dvi karijole, i to je cila potribna oprema. Slador se razliva . Škare, škarice, nožice se lipu. Mišung kujunđuše, šarca, ruže, okataca, linčuše, nešto merlota, nešto vranca koji nema puno snage, ali će tangat vino . Muški su muljali na muljaču (dašta će muški nego muljat). Ekipa je bila efikasna i sve smo obredili za dvi ure. Ko je tija moga je štogod i čalabrcnit. Ručak nije bija davno, tako da je kava očekivano bila dobrodošla. To je ujedno i kinda social life, prilika da se čeljad još jedamput okupi i prodivani o prošloj sezoni , podvizima oni koji su još s nama i onih koji su partili. Zanimljivo je da je većina priča prizvanih iz sjećanja onih komičnog karaktera i uglavnom su to stvari za koje je čovik mislija da niko ne zna i da se nikad neće otkriti. Zaklela se zemlja raju… Sunce je još visoko. Dan putuje u susret nepovratu. Sesija je gotova.



crljivica @ 12:37 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
counter
Jedna najava
Knjaz u Cisti Velikoj

Sat
crljivica
Cista Velika
službene stranice

Sport u Cisti Velikoj


Brojač posjeta
48543
Vrtni impresionizam
























***

Arsen Dedić

BALADA O PROLAZNOSTI

Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu,
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

 

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom

govoreć’ doviđenja.

Index.hr
Nema zapisa.